Čula sam Te Isuse…čula sam Te u molitvi kada Si mi rekao:
„Pusti! Ja ću misliti. Ne trudi se svojim snagama. Tada bi to opet bio – tvoj put, a ja želim da ti ideš mojim Putem. Jer Ja u tebi vidim ono, što ti sama u sebi ne vidiš…“
Isuse moj
Ti znaš najdublje čežnje moga srca
I one nježne titraje moje duhovne duše
Dok se dotakne u tišini Tvoje svetosti
Koliko sam sretna, koliko Te ljubim, čeznem da Ti služim.
Ti jedini poznaješ sve moje misli, svaku moju ljudsku krhkost i nesavršenost
Ipak kažeš : Slijedi me!
Nije to samo poziv, to je cijela Knjiga života, knjiga Otkupljenja, Riječ koja sve zna o nama i što je u nama, više od nas samih.
Zato je strpljiva, dobrostiva.
Slijedi me, znači povjerenje.
„Evo me“ kažem i ne pitam ništa, sad čista od same sebe i puna Isusova povjerenja koje se nastanilo u meni.
Evo me, u zemlju ispruženih praznih ruku, u dvorišta ugašenih očiju koja čeznu za mrvom naše ljubavi, pažnje, vraćenog dostojanstva čovjeka.
Evo me, onima koji za naše malo, daju beskrajno more zahvalnosti.
Evo me kažem, a ne idem sama, jer i Ti ideš sa mnom. I Tvoje milosrdne ruke prijatelju mi tamo nosimo, da sve one koji nas tamo čekaju pomilujemo, zagrlimo, odjenemo, nahranimo.
I u Tvoje ime prijatelju, dijete, rođače, župniče, vjerniče, dobronamjerniče, mi ćemo grliti one koje nema tko zagrliti. U sirotištima Ugande nema majčinih zagrljaja.
U sirotištima mnogi, ne dočekaju sutra. Toliko je gladnih i žednih koji nas toliko trebaju…
Mi, volonteri, misionari, Zdenčani biti ćemo - vaše ruke.
Snježana Tišljarić
