Stanje u Venezueli je i dalje teško, ništa se ne mijenja. Ljudi su u strahu i očaju, kao da njihova sadašnjost nema budućnosti.
Biskupi pozivaju: “ Nikada ne smijemo biti pasivni i konformisti, nego osobe svjesne vlastite i bijedne stvarnosti; mirotvorci, ali aktivni i kao posljedica toga, djelovati kao protagonisti transformacije naše povijesti i naše kulture. Evanđelje nam vapi za efikasnošću!“
Mnogi koriste ovu situaciju nestašice i nedostataka osnovnih namirnica. Mnogi namirnice prodaju po cijenama koje su nerealne. Najveći problem je što ih uopće nema kupiti. Koristiti potrebu bližnjega za profit je zločin i smrtni grijeh u Božjim očima.

Svaka dva mjeseca država dijeli košaricu hrane koju subvencira, plaća se samo jedan dolar. Da bi došli do košarice treba čekati više od pola dana. Kad dođu na red ulaze u jednu salu i čekaju na poziv u drugu prostoriju. Jedno po jedno ulazi i prima košaricu s namirnicama. Sa košaricom se ide na kasu. Sve se vadi iz košarice, radi kontrole, da ne bi u košarici bilo više od dopuštenih namirnica.

Biskupi pozivaju vladajuće da se stave u obranu općeg dobra i interesa svakog građanina Venezuele. Pozivaju vladajuće da dozvole Caritasu i ostalim organizacijama da služe potrebitima, da im se može donijeti hrana, lijekovi i druge potrebne potrepštine. Zdenac organizira obroke za djecu koji su u projektu Odgoj u solidarnosti i radi na potrebnim dozvolama i organizaciji da to bude svaki dan.

„Svi katolici imaju zadatak pojačanja solidarnosti među susjedima i u zajednici. Ovo je naš prvi i glavni apostolat. Poslušajmo Papu Franju: "živite sukobe na evanđeoskom načinu, preobrazujući ih kao priliku za rast i pomirenje". Poštivanje institucija je kompromis i naša moralna obveza. Treba tražiti rješenja u zajedništvu po pitanju vitalnog značenja koji ljudi traže: opći gospodarski oporavak države, nestašice hrane i lijekova, nedostatak električne energije i kvaliteta javnih usluga, nasilje i nesigurnost, zdravstveno osiguranje za starije osobe. Neophodno je postaviti ljubav na prvo mjesto. Ta je trajna pouka povijesti Crkve. Sve naše crkvene zajednice moraju otvoriti prostor, tako da postaju "kuće susreta i dijaloga", za one koji iskreno i nesebično nastoje izgraditi mir. Sve ovo podržavamo s Božjom Riječi, Euharistijom, molitvom i evanđeoskom ljubavi.“ – ukazuju biskupi. Usred sadašnjih teškoća i sjene koja zamućuje budućnost, pozvani smo vidjeti i osjetiti "korak" Gospodina među nama. Otkrivajući ga pomoći će nam da djelujemo kao "Svjedoci" Uskrslog, te graditi u Venezueli Božje Kraljevstvo, pravde, ljubavi i mira, znajući da „ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji“ (Ps 126).
Božji blagoslov svim Zdenčanima, suradnicima i svim posjetiteljima Zdenčeve web stranice.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa

