U utorak 10. svibnja mi iz Zdenca posjetili smo dječji vrtić "Popaj", točnije njihovu eko skupinu i naše dugogodišnje kumove djevojčici Zuhura (Zura) M. iz Tanzanije.
Teta Ljilja i djeca jedva su dočekali da dođemo do njih i da im donesemo sliku djevojčice Zure, kojoj su oni kumovi i da čuju kako je napredovala u školi. Upoznali smo ih s mjestom gdje živi, kućama u njenom mjestu, unutrašnjosti kuća, hranom koju jedu, kakvu odjeću i obuću nose.
Djeca su znala da joj treba pomoć i zato joj pomažu ali spoznaja da su uvjeti života toliko teški bila je veliko iznenađenje. A tek saznanje da umjesto kruha jedu ugali i da nema kolača, a da jedan bombon jedu po sat vremena ih je rastužilo.
Iako još maleni pitanje koliko ih zahvaljuje roditeljima za hranu, odjeću, obuću i dom ih je zateklo.
Obećali su da će ubuduće svakodnevno zahvaljivati roditeljima za sve što čine za njih.
Poslije izlaganja još jednom su uzeli slike djece i u nevjerici gledali svoje male vršnjake.
Djeca su postavljala bezbroj pitanja. Najviše ih je zanimalo kako žive njihovi vršnjaci i s čime se igraju. Nezamislivo im je da nemaju igračke i mobitele kao i oni. Obnovili su kumstvo za svoje kumče. Bili su radosni što smo s njima proveli ugodno prijepodne. A fotografije su najbolja potvrda za to...
N.M.
