Sve je počelo susretom izgubljene ovčice Vesne Šeničnjak s našim dragim Ivom Jularićem. To je bio susret koji će Vesni i Goranu promijeniti život. Prepoznavši Božju volju, odlučili smo svi pomoći. Strah je prvo što se javilo kad sam shvatio što bismo trebali napraviti oko uređenja kuće. Radost je čekala na drugoj strani te iste vage. Zar ima ljepše nego nekoga usrećiti, a time i sam biti sretan. Trebalo je iskoristiti zanos koji nas je sve obuhvatio i staviti ga u službu konkretne akcije zbrinjavanja majke i sina kako bi i njihov život bio dostojan čovjeka.
Uplašeni, ojađeni i s puno nepovjerenja, malo po malo, majka i sin su dopuštali da im mi uljepšavamo životnu okolinu. Polako je nestajala bojazan, a ushit za našim dolascima bivao je sve veći. Svaka akcija bila je blagoslov u hodu do konačnog cilja. Oče, tebi je sve moguće, naši štićenici su znali naša imena, imena naše djece i radovali se našim dolascima. Ići u Lupoglav za mene je značilo susresti Krista na zdencu. Strah se pretvorio u radosni susret i nadu koja je sve više postojala stvarna i opipljiva. Pomažući ljudima u potrebi, pomogao sam sebi.
O kako je malo potrebno do sreće. Možemo li to vidjeti ili svi moramo proći Golgotu prezira, osude, izbjegavanja i zanemarivanja kao naši miljenici, Vesna i Goran. U čežnji da uspijemo sve završiti, najvažnije mi se čini što su srca tih ljudi pokazala plamen ljubavi koji je ostao ugašen na samo jedan trenutak u njihovim životima. Doista je to trenutak u usporedbi s vječnošću. Mijenjajući njihov život, obogatio sam svoj. To je priča koju je teško ispričati jer odiše snažnom istinom i stvarnošću koju čovjek treba doživjeti, a zove se bogatstvo darivanja.
Betlehem u Lupoglavu = Bog u srcu
Tijek radova izgledao je ovako: Sve je započelo čišćenjem derutnog prostora, a za sve je trebalo imati i dozu izdržljivosti i trpljenja. Prostor je bio taman, zagušljiv i smradan. Ta akcija nam je otvorila oči obima posla, no više se nije moglo natrag, samo naprijed s Kristom.
Poslije toga smo pribavili vrijednu količinu građevinskog materijala koji je bio doniran. To je iziskivalo angažman volontera kroz direktan kontakt s donatorima. Tako su stvoreni uvjeti za akciju pretresa krovišta koja je bila najozbiljniji i najveći zahvat. Ta akcija zahtijevala je puno ljudi, materijala i dobru koordinaciju. Doista je sve ispalo nevjerojatno i rado se sjećam svake njene pojedinosti. Kad je to prošlo, shvatio sam da više nema zapreka, ni financijskih, a ni onih u srcu. Tom akcijom otvoren je put svim ostalim akcijama. Baš u toj akciji, naša majka i sestra Ljilja bila je glavni motor-pokretač.
Nakon toga kreću tjedne akcije od kojih je svaka bila cjelina isprepletena poteškoćama i blagoslovom. Prvo smo riješili problem vlage u prostoru, tzv. izolaterski radovi. Nakon toga odrađeni su instalaterski radovi, struja, voda, odvodnja. Sve je odrađeno dobrovoljnim radom ljudi topla srca. Slijedi akcija izrade glazura (topli podovi), a potom niz manjih akcija oko uređenja dvorišta, preinake otvora i izrade septičke jame. Onda je došao period kada se fantastičnim Božjim zahvatom pojavljuje donator za nabavu prozora i vrata, a u tom trenutku je baš nedostajalo sredstava. Stalne poteškoće nadilazili smo s punim pouzdanjem u Božju providnost. Dobri ljudi i još bolji majstori su odradili dobrovoljno i keramičarske radove. Time se rodila slika novog doma.
Nakon toga uslijedila je velika akcija u dvorištu uz sudjelovanje većeg broja volontera i radnog stroja (bagera). Zbrinuli smo veliku količinu otpada i doveli okućnicu u primjereno stanje, riješivši se velike količine raslinja. Nastupilo je razdoblje finog unutarnjeg uređenja i montaže kupaonske opreme i donirane kuhinje.
U zadnjoj fazi unutarnjeg uređenja, pribavljen je i ostali namještaj; kreveti, ormari, stol, stolice, sjedeća garnitura. Korak po korak, zapaljena je prva vatrica u kući koja je postala sve više topli dom. Radovi na dvorištu i dolazak pijetla i kokica, stvorili su pravi seoski obiteljski ugođaj.
Fasaderski radovi ulaze u završnu fazu s nadom za još koji dan lijepog vremena. Još malo boje, pa useljenje za naših dvoje. Neka ih blagoslovi Bog po zagovoru Bezgrešne Djevice Marije i Svetog Josipa, zaštitnika obitelji.
Željko Bešlić