Nakon jednomjesečnog odmora, ovih dana započela je nova školska godina za veliki broj tanzanijskih đaka, među kojima je i više od pet stotina kumčadi Zdenca.
S novom školskom godinom stigao je i novi školski pribor, koji je ovih dana podijeljen za svu kumčad – torbe, bilježnice, olovke… a uskoro stižu i nove školske uniforme, cipele, klupe i stolovi…
No osim pribora koji se koristi u učionici, afrički učenici u školu dolaze i s neizostavnim priborom za uređivanje školskog okoliša – motike, kantice, srpovi za košenje trave… Jer nakon mjesec dana kišne sezone sve je zazelenilo, procvjetalo i trava je posvuda do koljena. Ovih dana Afrika je potpuno promijenila svoj krajolik.
No uz ljepotu okoliša, posebno je divno vidjeti sve nove prvašiće koji su sjeli u školske klupe, iako su ih sami trebali donijeti prvi dan u školu, u pratnji odraslih... Svakodnevno dolaze kod nas u misiju pohvaliti se što su učili, provjeravati nove riječi iz engleskog jezika, tužiti se tko nije bio dobar u školi…
No mnogo je onih koji ovih dana rade na poljima sadeći rižu i okopavajući kukuruz, kako bi zaradili novac za kupnju uniformi i školskog pribora. Iako je zaista tužno vidjeti tako malene ručice kako rade poslove teške i odraslima, možemo se veseliti jer će barem dobiti priliku krenuti u školu, koja će biti posebno dragocjena nakon toliko uloženog truda da bi dočekali svoj prvi dan u školi.
Stoga još jednom od srca zahvaljujemo u ime sve kumčadi svima koji su pomogli da i ove godine bezbrižno sjednu u školske klupe. No jedno posebno Hvala stiglo je na naša vrata prije nekoliko dana. Djevojčica čije ime znači „blagoslov“, pokucala je na vrata nakon što su svi učenici otišli kućama s novim priborom. Misleći kako je došlo do zabune i ponovnog pitanja kako se zove i koji je razred, rekla je da nije došla po pribor, već je sve dobila jučer i da se danas samo došla zahvaliti... Tako iskreno, s blagim smiješkom na licu, mirno i skromno… Jedno, ali najveće hvala dosada... Neema nam je zaista bila „blagoslov“ tog dana i sada je zasigurno nećemo ponovno pitati za ime jer ga nećemo tako lako zaboraviti...
