Stara poslovica kaže: „U svakom zlu neko dobro.“ Tako bi se u jednoj rečenici najbolje mogla opisati ova priča. Pandemija korona virusa, zatvaraju se škole, bolnice, radna mjesta…
Nije tako bilo u slučaju našega Siniše Vučura koji upravo u vrijeme lock downa dobiva posao u OŠ Kajzerica. Za vrijeme pandemije uvedeno je pravilo u svim školama da razmak između učenika mora biti dva metra. Osnovna škola Kajzerica ima 700 učenika, 30 učionica i više od 60 učitelja. U isto to vrijeme na drugom kraju svijeta u Keniji, u selu Masara, okrug Migori, OŠ Osiri ima 800 učenika, samo šest učionica i svega 15 učitelja. Djeca sjede na podu i nemoguće je normalno održavati nastavu. Ravnatelj ove škole kojega je Siniša upoznao prilikom svog boravka u Keniji, zamolio ga je i poslao upit njegovoj školi za donacijom viška klupa. Bio je to poticaj za Sinišu da pokrene u svojoj školi akciju skupljanja novca za klupe. Prikupljen je novac za njih pet.
U cijelu priču uključen je Zdenac koji je zahvaljujući svojim volonterima i drugim velikodušnim ljudima iz Hrvatske prikupio sredstva za još 50-ak klupa. No, to nije sve. Prošle godine Siniša je zajedno sa svojom školom započeo pilot projekt KiD stipendija, kojim osoblje i učitelji OŠ Kajzerica svojim dobrovoljnim prilozima financiraju mjesečno vreću kukuruza za svako siromašno dijete iz istoimenog programa. Koliko im ta vreća kukuruza znači najbolje opisuje rečenica kojom se učitelji znaju zaprijetiti djeci kada su nemirna: „Ako ne budete dobri, nećete dobiti kukuruz za sljedeći mjesec!“ Na te riječi djeca bi se odmah umirila.
Sve smo ovo imale priliku vidjeti i doživjeti iz prve ruke kada smo posjetile Keniju i OŠ Osiri u Masari kako bi supervizirale KiD projekt. Ravnatelj spomenute škole, John Asembo i njegova obitelj dočekali su nas otvorena srca i primili u svoju kuću kao članove svoje obitelji iako smo za njih dotada bili potpuni stranci.
Posjet OŠ Osiri kojoj je Zdenac donirao klupe neću nikada zaboraviti. Možete li zamisliti nekoliko stotina djece koja vam trče ususret kako bi vas zagrlila svojim osmijehom, svojom radošću i vedrinom, svojom zahvalnošću!? To su oni trenuci u životu kada se smijete i plačete od radosti u isto vrijeme. Teško je to objasniti riječima.
U školi smo upoznale učiteljice Catherine i Carolyn, volonterke u KiD projektu. Zajedno s njima pravile smo pakete kukuruza i sudjelovale u podjeli istih korisnicima projekta. Za dvoje učenika srednje škole umjesto paketa plaća se hrana u školi. Posjetile smo obitelji korisnika i osvjedočile se koliko im je pomoć uistinu potrebna i koliko se njihov život promijenio nabolje otkako su u programu.
Matthew i Pilli Queen Olouch, dvoje su od osmero djece čiji roditelji imaju mentalne poteškoće. Majka često prosi i odlazi od kuće s djecom zbog čega su djeca neredovita u školi. Otac je bivši alkoholičar koji zbog preboljele tuberkuloze ne može raditi teške poslove u rudniku. Kada radi uspije zaraditi jedva dva dolara. Gospodin Asembo sagradio im je kuću i plaća školarinu za najstarijeg sina. Kukuruz koji dobiju zahvaljujući KiD projektu im je puno pomogao. Majka puno manje prosi.
Shadrock Ochien je dječak koji je HIV pozitivan i kojemu su roditelji umrli od side. Živi s bratom i njegovom ženom, koji su ga prihvatili jer zbog njega dobivaju hranu. Dobar je učenik i aktivan je u izvođačima.
Bonface Msunga je dječak s mentalnim poteškoćama koji ide u treći razred, ne zna čitati i pisati. Majka mu je došla iz Tanzanije u nadi za boljim životom za njega i njegovu braću i sestre. Ovo su samo neka od djece kojima je život olakšan zahvaljujući KiD projektu. Zajedno s njima i ostalom djecom OŠ Osiri, njihovim učiteljima i ravnateljem škole gospodinom Asembom, a zahvaljujući donaciji Zdenca kupili smo i posadili 50 sadnica. Ove sadnice simboliziraju solidarnost, prijateljstvo i suradnju ove škole i Zdenca. Kada izrastu, ova stabla koristit će se za izradu školskih klupa za neku novu djecu. Neka Gospodin blagoslovi ova stabla da rastu kao što će rasti povezanost između Osiria i Zdenca.
Ana Papac
