Danas se možda više nego ikad vidi koliko su ljudi potrebni ljubavi, pažnje i pomoći u svakom pogledu, kako materijalnom tako još više duhovnom. Većinom smo okrenuti prema samome sebi, a pritom često zaboravljamo da pored nas živi još netko. Današnje društvo nam nameće mišljenje kako se trebamo boriti za sebe i samo za sebe. U svemu tome lako zaboravljamo na prave, temeljne vrijednosti kao što je istina na koju nam je sam Isus ukazivao, a to je da su najsretniji oni ljudi koji ne razmišljaju o svojoj sreći nego kako da druge učine sretnima. Čini mi se da toga uopće nismo svjesni i to nam se u ovakvoj okolini ne čini ni normalnim ni mogućim. A ta istina je tako lijepa i jednostavna. Djeca, koja ne mogu u potpunosti sama rasuđivati, uče na primjerima odraslih te onda i njima briga za druge postaje strana.
Program projekta Zdenca „Odgoj u solidarnosti“ namijenjen je djeci u osnovnoj i srednjoj školi upravo zato da im se u ranijoj dobi i kroz odrastanje posvijesti važnost uočavanja potreba drugih. „Odgoj u solidarnosti“ sastoji se od radionica na kojima djeca kroz različite igre, razgovor, molitvu, pjesmu i slične aktivnosti polako usvajaju vrijednosti kao što su ljubav prema drugima, zajedništvo, opraštanje... Na ovakav način oni najbrže i najlakše uče i to naučeno provode u djelo.
Uključila sam se kao volonterka u ovaj projekt Zdenca na početku ove školske godine i održavam radionice u osnovnoj školi i za jednu grupu srednjoškolki. Način rada se pomalo razlikuje za ove dvije grupe, ali svaki od njih ima svoje zanimljive i lijepe strane. Drago mi je da djeca za svaku temu s radionica nađu primjer iz života koji se već dogodio ili se zamisle u nekoj situaciji u kojoj se mogu potruditi i žrtvovati da bude bolje i njima i drugima. Ne ispadne svaki put sve kako očekujem, jer oni u svojoj nestašnosti i živosti ponekad odlutaju s teme, ali ih nastojim i u toj razigranosti uputiti na cilj radionica.
Ako djeca naprave barem jedno, i najmanje djelo milosrđa u svom razredu, obitelji, susjedstvu, „Odgoj u solidarnosti“ ima svoj smisao. Bitno je da oni shvate koje su temeljne životne vrijednosti, a onda će im to polako ući u naviku i kroz djelovanje. Ponekad se i sama brinem hoću li im uspješno prenijeti ono što sam pripremila, ali čim uđem u razred i oni me dočekaju srdačnim pozdravom, sva trema odmah nestane i sljedeća dva sata brzo proteknu u smijehu, igri, molitvi i razgovoru. Posebno mi je drago surađivati s njihovom vjeroučiteljicom koja puno bolje poznaje djecu od mene i pomaže mi i u pripremi i izvođenju radionica.
Na kraju mogu samo zahvaliti dragom Bogu koji me doveo u Zdenac i u „Odgoj u solidarnosti“ koji me i samu odgajaju u milosrđu i pomažu mi da riječima i djelima prenosim vjeru koju živim.
Kristina