Kroz Projekt Učim živjeti, Zdenac provodi Program „Odgoj u solidarnosti i za solidarnost“ u školama, vrtićima i župama diljem Hrvatske. Cilj ovoga Programa je oblikovanje cjelovitog razvoja osobnosti kod djece i preveniranje neprihvatljivog ponašanja kroz usvajanje novih znanja i vještina do razvoja empatije i solidarnosti, te primjena usvojenih znanja i vještina u stvarnim situacijama.
Razumijevanje vlastitih talenata i empatija temelj su za razumijevanje sebe i ljudi s kojima smo okruženi, a na kojemu se izgrađuju solidarnost i tolerancija kao ključni čimbenici za aktivno građanstvo odnosno djelovanje na bilo kojoj razini društva. Upravo zahvaljujući ovom Projektu, prošloga i ovoga tjedna imala sam priliku susresti se i upoznati s učenicima i nastavnicima Srednje Veterinarske škole u Zagrebu. Na satima vjeronauka i etike, drugim i četvrtim razredima ove škole predstavila sam rad i djelovanje Zdenca kako u Hrvatskoj tako i u Africi i Latinskoj Americi.
Budući da sam zajedno s nastavnicom engleskog jezika, Marijom Radočaj, koja radi u ovoj školi provela šest mjeseci u misiji u Tanzaniji, u kojoj Zdenac djeluje više od 15 godina kao i u Keniji, kroz prezentaciju slika i videa održala sam predavanje o našem misijskom radu u spomenutim zemljama. Prikazala i dočarala sam im svu bijedu, materijalno, duhovno i moralno siromaštvo u kojemu žive ti ljudi, a posebno djeca. Upoznala ih s obrazovnim sustavom Tanzanije i brojnim poteškoćama i izazovima s kojima se njihovi vršnjaci susreću tijekom školovanja, među kojima je i zakonom dopušteno fizičko kažnjavanje djece u vrtićima i školama. Govorila sam i o brojnim projektima poput: Zdenac znanja- kumstva, Zaboravljena siročad, Moja dva kruha, Djeca blagoslova i dr., kojima Zdenac nastoji donijeti promjenu u njihove živote, dati im život u punini po mjeri čovjeka koji nam je sam Isus obećao.
Najdojmljivija za učenike bila su osobna svjedočanstva, teške i tužne životne priče tamošnjih ljudi, kao i životna radost djece zbog vreće kukuruza, toplog obroka ili nove odjeće. Učenici su postavljali konkretna pitanja, a neke od učenica su bile zainteresirane i za volontiranje u Zdencu.
Na kraju predavanja, učenici su napisali svoje dojmove na evaluacijske listiće. Čitajući ih, zaista sam ostala dirnuta njihovim promišljanjima, empatijom i solidarnosti. Ovo su samo neka od njih:
„Svidjela mi se prezentacija odnosno predavanje. Otvorila mi je drugu sliku o djeci u Africi. Vidjevši sve slike i videe, htjela bih otići u misiju i njima pomoći i doživjeti to uživo.“
„Ova prezentacija me potakla da više razmišljam o ljudima koji žive u lošim uvjetima, pa da jednog dana i ja pomognem svojim djelima.“
„Iz ovog izlaganja sam imala priliku vidjeti koliko se isplati i koliko je ispunjavajuće pomagati drugima. Dirnule su me priče spomenutih ljudi i drago mi je da u Hrvatskoj postoje ljudi koji su voljni pružiti pomoć.“
„Vidjeti u kakvim uvjetima ova djeca i ljudi žive jako me pogodila. Situacija je jako potresna i teška, ali tjera na razmišljanje o tome koliko toga mi zapravo imamo i moramo biti zahvalni.“
Posjet ovoj školi pamtit ću kao jedno predivno i posebno iskustvo na kojemu sam osim dragom Bogu, na poseban način zahvalna nastavnici vjeronauka, prof. Ozani Mirosavljev Grgić, nastavniku etike, prof. Juraju Bubalo i ravnateljici Veterinarske škole, dr. med. vet. Andrei Djurdjević koji su nam velikodušno otvorili vrata svoga srca i svoje škole.
Radujem se našoj suradnji u budućnosti, a sve na veću slavu Božju.
Ana Papac
