Tekst objavljen na portalu Book-a:
Kao zbor stotine cvrčaka….vriska i cika stotine mališana. Pozdravljaju nas kroz ogradu, trče za nama. Žele nas dotaknuti, primiti ruku i dotaknuti kosu. Njihove velike crne oči djetinje nevine, otvorene toliko da u njima možemo vidjeti dio neba i sunca koje sjaji u zjenicama koje se smiju, traže naše poglede.
Koje li radosti kada se oči susretnu, kada se ruke dotaknu, kada sve kao da nestane i postoji samo sreća. Smiju se. A toliki bi trebali plakati.
Malene se ručice prepliću u zagrljaje kojima smo obasute kao cvijećem dobrodošlice. Nema ljepšeg od ovog. Dok se po cijelome svijetu (radi važnosti) „proglašavaju Dani zagrljaja” ovdje za to nema potrebe. Svaki naš misijski dan je – zagrljaj! Puštamo da svoje malene dlanove utisnu u naše. Dodiruju naše križeve i krunice oko vrata.
„Shikamoo!”- pokleknu malena koljena. Poštovanje je to Afričkog djeteta prema odraslom. „Shikamoo” – više je od blagoslova kojeg izgovaraju tiho, polažući svoje male ruke iznad naših glava, svakome od nas misionara u srcu zvoni kao zvono Pozdravljenja. „Shikamoo – ostanite s nama, nemojte otići prebrzo!” „Shikamoo – igrajte se sa nama!” „Shikamoo – jesu li naši mali prijatelji rekli da nas pozdravite?” „Shikamoo – jeste li im pričali kako smo im poručili da ih volimo i molimo za njih?” „Shikamoo – nemojte nas nikada napustiti. Prečesto i prebrzo ovdje odlaze od nas svi koje tako volimo. Toliko nas ni ne upozna ljubav” „Shikamoo – pričajte nam o Isusu i pjevajte!” “Shikamoo!” Pjevamo, molimo, grlimo – i u Ime Isusovo blagoslov svima dijelimo.
U ime Zdenca, u ime kumova, u ime svih donatora, prijatelja koji su preko nas poslali svoju pomoć i pozdrave, u ime djece naših vrtića, Obrta za čuvanje djece i škola, brojnih prijatelja i župa. U Ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Uručujemo poklone, darove, pomoć djeci i Vrtiću. I na kraju „pi-pi” eeeeeeee to je tek bio poseban čas!
S.T.
