„Napredovanje u mudrosti, dobi i milosti…“, je nit vodilja susreta djevojčica u siječnju i dječaka u veljači u kući Zdenca u Dugom Selu.
Djevojčice i dječaci koji više godina pohađaju Odgoj u solidarnosti bili su 6 dana u Kući Zdenca, djevojčice dva dana, a dječaci su bili na zimskim praznicima pa su ostali dva dana više od cura.
Cilj ovih naših susreta je voditi ih Bogu molitvom srca i odgoju u vrijednostima. Postavili smo visoke ciljeve ali i njihova očekivanja su bila na razini: da će me naučiti kako otvoriti srce Isusu, kako razgovarati s Isusom, biti bolji prijatelj, bolji brat, naučiti nešto novo, steći dobre prijatelje, da ćete biti strogi, druženja, dobru zabavu i hranu… Male glavice ali razboritost isijava na sve strane.
Tema ovog našeg susreta bile su emocije. U uvodu su dane smjernice da bi doživjeli to novo, što će im opečatiti život treba se pridržavati uputa.
Pozvali smo ih na „raspoloženje srca i pažnju“. Učiniti sve što kažemo i na način kako se uputi. Učiniti srcem i velikodušno jer se to čini Isusu. Isus dolazi tamo gdje nema otpora, gdje nema ajme.
U kući Zdenca učili smo NOVO, učili smo živjeti, razgovarati, slušati, osjećati…
Bog nam je progovarao kroz osjećaje, situacije i ljude s kojima smo bili. Govorio je onoliko koliko smo mu prostora dali, koliko smo se otvorili i osluškivali. Učili smo biti pažljivi.
Bog ima veliku poruku za nas. Izabrao nas je da ove dane provedemo u kući Zdenca, u Njegovoj školi.
Poruka je osobna, individualna.
Naučili smo što su emocije, kako ih prepoznati i nazvati svojim imenom, da imamo četiri osnovne. Naučili smo da imamo i dva uma i kako je bitno posvjestiti ih i upravljati njima. Prepoznavali smo ih na filmiću My shoes i ne samo prepoznati ih već biti sretni i zadovoljni sa svim što imamo.
U molitvenom prostoru molili smo krunicu, razgovarali s Isusom, Renato nam je svjedočio koliko je sretan od kada je pustio Isusa u svoje srce, naučili smo pisati i duhovne dnevnike.
Igrali smo i tombolu, gledali utakmicu, igrali indijanski nogomet. Bili smo i kod vatrogasaca. Jako dobri ljudi, za pomoći ljudima u potrebi spremni su žrtvovati život. Kako oni vole ljude. I koliko je bitna priprema i timski rad.
Učili smo i stol servirati, cijela nauka oko stola. Sad znamo na koju stranu što ide i kako servirati dvije čaše, i kavu i kapučino smo naučili raditi i još nešto – roštiljati, a kako je to bilo dobro.
Svakodnevno smo išli i na svetu Misu i na spavanje naravno.
Imali smo vremena pogledati film sv. Filip Neri, ali samo prvi dio. Sv Filip bio je svetac radosti, veselja i Duha Svetoga. Neumorno je propovijedao i posjećivao najsiromašnije četvrti i najzapuštenije bolnice. Radosni je zaštitnik mladih.
Uživali smo. I prije nego smo otišli kući posjetili smo zoološki vrt i popričali svatko sa svojom najdražom životinjom.
Sadržajno. Al kratko je trajalo.
Zahvaljujemo Bogu za sve proživljeno i naučeno. Eto nas opet.
„Malo po malo napredujemo u mudrosti, dobi i milosti!“
N.M.
