Proveli smo 4 dana u Dubrovniku i okolici. Svjedočili smo u župi Presvetog Trojstva - Gruda u Konavlima, u vrtiću u Župi Dubrovačkoj i u 3 srednjoškolska doma - muškom učeničkom domu, ženskom đačkom domu i učeničkom domu Paola di Rosa.
Većina njih je dosada pomagala kroz projekt Zdenac znanja. Govorili smo im o volonterskom iskustvu iz Tanzanije, Ekvadora, o surovom životu djece u tim zemljama, o tome kako je sv. Marija Krucifiksa utjecala na Zdenac...
Puno djece i mladih. Oni su nam dali poticaj da svjedočimo iskreno, iz srca, i da im kažemo kako život ima smisla jedino uz Boga i davanje sebe za druge. Djeca i mladi nam daju snagu i da nastavimo, da ne prestajemo raditi to što radimo jer tko zna gdje će jednog dana ovo posijano sjeme proklijati.
Na ovom putu sreli smo i starije, mudrije, iskusnije. I oni su nas oduševili služenjem, gostoljubivošću, ali i svojim osobnim svjedočanstvom. Pokazali su nam da Boga možemo susresti u svom srcu, i isto tako da se možemo jako odmaknuti od Njega bez obzira gdje se nalazili i što radili.
Pozvani smo da svjedočimo drugima i nikad ne bi smjeli prestati govoriti o Bogu. Ako ne možemo uvijek i svima pomoći, uvijek možemo davati nadu. Možemo biti primjeri drugima koji su izgubili smisao u svom životu. Kada kao Zdenac odlazimo svjedočiti o našem radu i misijama, uvijek nam Bog stavi na put ljude od kojih mi možemo učiti i koji nama svjedoče svoju vjeru.
Hvala maloj grupi Zdenčana koji su nam i ovaj put olakšali i uljepšali boravak u njihovom kraju. Hvala i svim sudionicima, i onima koji su nam ukazali povjerenje - od svećenika, teta do odgojitelja.
Bog je svugdje. Neka nas On povezuje da smo uvijek skupa u Duhu gdje god se nalazili.
