U misiju Nawanatau na području biskupije Moroto u Ugandi u kojoj djeluje naš misionar don Jakoslav Banić svakoga dana dolazi mnoštvo djece i mladih koji traže pomoć za školovanje. Djeca su to koja su gladna, žedna, bosa i polugola, ali djeca najljepšeg osmjeha, neopisive i zarazne radosti koju smo upijali svakoga dana našega boravka u misiji. Dolaze u misiju po svoj prvi i jedini obrok u danu.
Pripadaju plemenu Karamojong i žive na rubu siromaštva. Samo 20% djece u Karamoji doživi petu godinu života. Umiru od neuhranjenosti, tuberkoloze, malarije i drugih bolesti, a tek 15% njih ide u školu. Ovom plemenu pripadaju i dječak Andrew i njegova sestra Josephine Bakhita.
Nikada neću zaboraviti dan kada smo sletjele u Entebbe, zračnu luku u Ugandi. Na aerodromu su nas dočekali časna sestra Paskazia i maleni dječak predivnih očiju, polutužna i umorna pogleda. Bio je to Andrew. Jedan bombon bio je dovoljan da se sprijateljimo. Naslonio je svoje malene ručice na nas i brzo zaspao. Zajedno sa svojom starijom sestrom Bakhitom, Andrew je živio kod časnih sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, gdje smo i mi bile smještene. Bio je to njihov privremeni dom. Kasnije smo od sestre Paskazie i don Jakoslava saznale njihovu životnu priču.
Josephine Bakhita, mlada djevojka iz plemena Karamojong i njezin brat Andrew imaju istu majku, ali različite očeve. Naime, kako je to u njihovoj kulturi običaj, nakon smrti Bakhitinog oca, njezina majka se udala za njegovog brata, Bakhitinog strica i rodila Andrewa. Kada je Andrewu bilo samo tri mjeseca majka im je preminula. Otrovao ju je jedan od rođaka. Nakon smrti njihove majke, članovi obitelji i klana odlučili su ubiti i Andrewa budući da se nitko nije želio o njemu brinuti. Kada je to čula, Bakhita, najmlađa djevojčica u obitelji, napustila je školu, uzela svoga brata i pobjegla s njim kako bi mu spasila život. Bila je to borba za goli život. Znali su prenoćiti i na ulici, a onda su dospjeli kod sestara Misionarki ljubavi kod koji su živjeli jedno vrijeme. Nitko od članova njihove obitelji nije došao vidjeti ih, provjeriti kako su, čak ni Andrewov otac. Kada je doznao cijelu priču, don Jakoslav je odlučio preuzeti brigu o Bakhiti i Andrewu. Za vrijeme njihova boravka kod Sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi, Bakhita je pored brige o svom bratu završila tečaj domaćinstva kojim sestre pomažu mladim djevojkama da se osamostale i zarađuju za vlastiti život. Nakon završenog tečaja Bakhita i Andrew su se zajedno s don Jakoslavom vratili u Moroto. Don Jakoslav im je pronašao kuću, pomaže im i brine se o njima. Andrew sada ima četiri godine i Bakhitu zove svojom mamom jer ona to uistinu i jeste. Ona je jedina majka za koju on zna, ona koja je bila spremna žrtvovati sve kako bi njemu spasila život.
A.P.
