Na sastanku u Splitu dodijeljen mi je zadatak da idem u Koprivnicu, a put su organizirale volonterke, Zdenca: Dijana Šentija i Snježana Tišljarić. Sjedam na vlak 17.02.10. u Splitu i dolazim u Zagreb. Dok čekam vlak za Koprivnicu dolazi mi prijateljica poželiti sreću za moju prvu misiju. Puna pouzdanja, veselja stižem na odredište, a tamo me dočekuje gospođa Snježana Tišljarić sa svojim simpatičnim sinčićem Tinom. Upoznajemo se, sjedamo u auto i doznajem da će moja prva misija početi u Ždali, a ne u Koprivnici. Nakon tog saznanja na licu mi se pojavilo zadovoljstvo koje je bilo popraćeno smješkom jer idem upoznati novo mjesto, nove ljude i njihov način života.
Puna pouzdanja, veselja stižem na odredište, a tamo me dočekuje gospođa Snježana Tišljarić sa svojim simpatičnim sinčićem Tinom. Upoznajemo se, sjedamo u auto i doznajem da će moja prva misija početi u Ždali, a ne u Koprivnici. Nakon tog saznanja na licu mi se pojavilo zadovoljstvo koje je bilo popraćeno smješkom jer idem upoznati novo mjesto, nove ljude i njihov način života.
17. veljače 2010. godine
Tijekom večeri gđa. Snježana me upoznala sa našim rasporedom za slijedećih par dana. Očekivao nas je obilazak četiri župe: Ždala, Hlebine, Gotalovo i Gola, u kojoj je bio predviđen susret s tamošnjom molitvenom zajednicom. U planu rada bio je navedan obilazak dviju škola (OŠ Molve i OŠ Gola) i sedam vrtića – „Bambi“ Ždala, „Zvončić“ Gola, „Iskrica“ Đelekovac, „Ivančica“ Koprivnički Ivanec, „Potočnica“ Sigetec, „Lastavica“ Peteranec, kao i centralni vrtić „Vrapčić“ Drnje.
18. veljače 2010. godine
Slijedećeg jutra sa gđom. Snježanom odlazim u OŠ Molve i upoznajem ravnatelja Ivana Jakovčića, koji je Zdencu, u ime čitave škole, zaželio dobrodošlicu. Nakon toga slijedio je susret s učenicima 1. - 8.razreda, kojima smo predstavili projekt udruge „Zdenac“ pod nazivom „Zaboravljena siročad“.
Učenici su pozorno pratili prezentaciju i iskreno suosjećali s teškoćama siromašne djece u Africi. Izrazili su želju da im pošalju hranu, igračke, odjeću i obuću. Poručila sam im kako je važno prvo djelovati u svojoj zajednici, a onda širiti djelovanje u zemljama Trećeg svijeta. Zajedno samo zaključili da svakodnevno pomažemo molitvom i učenici su s velikom radošću izrazili želju da će se moliti za potrebite. Ravnatelj je zahvalio na predstavljanju projekta te izjavio da su profesori bili zadovoljni prezentacijom. Poželio je Udruzi mnogo uspjeha u daljnjem djelovanju.
Prezentaciju projekta “Zaboravljena siročad” smo održali i u OŠ Gola. Ravnatelj škole, g. Zlatko Martić nas je ljubazno dočekao i predstavio učenicima 1. - 8. razreda. Nakon prezentacije pojedina su se djeca odmah pomolila za djecu u sirotištu “Chipole”, koje se nalazi u Tanzaniji. Ponekima su i suze navirale na oči, a sva su djeca ponudila pomoć svojim vršnjacima u Africi.
Misijski dan je završio susretom s molitvenom zajednicom iz Gole, kojeg je organizirao župnik Ivan Herega iz župe Gola. Na taj susret došla sam sa gđom. Snježanom Tišljarić, a članovi zajednice su nas dočekali s osmjesima na licima i sjajem u očima. Na tome susretu smo razgovarali o životu pripravnika misionara i karitativnom djelovanju udruge „Zdenac“. Članovi molitvene zajednica „Gola“ obećali su nam da će ovaj način djelovanja preporučiti na svojim molitvenim susretima.
19. veljače 2010. godine
Gđa. Snježana Tišljarić je za ovaj dan organizirala susrete s djecom u vrtićima: „Bambi“ Ždala, „Zvončić“ Gola, „Iskrica“ Đelekovac, „Ivančica“ Koprivnički Ivanec, „Potočnica“ Sigetec, „Lastavica“ Peteranec, kao i centralni vrtić „Vrapčić“ Drnje.
Djeca su pri upoznavanju s nama bila prilično živahna, ali dok su slušali prezentaciju i gledali slike djece u Africi bili su tihi i začuđeni. Djeca su nacrtala crteže u misijskim bojama za djecu u sirotištu „Chipole“. Crteži nose poruku da djeca iz vrtića suosjećaju s djecom u sirotištu i žele s njima podijeliti sve što imaju u svom odrastanju.
Ovaj crtež je od dječak Dominika, a nacrtao je logo udruge „Zdenac“ i rekao da je to nebo za djecu iz Afrike. Na crtežu se još nalazi kuća, pas i sunce. Dječak je objasnio da je sve to nacrtao jer želi da djeca u Africi imaju kuću za spavanje i psa za igranje.
Na rastanku, djeca su me zamolila: „Teta Marice, molimo te pozdravi djecu iz Afrike i kad se vratiš u Hrvatsku dođi nam opet da čujemo što su rekli za naše crteže“. Nakon obilaska vrtića posjetila sam OŠ Ždala i djeca su izrazila želju za pomoć djeci u sirotištu Chipole. Odreći će se dijela svog džeparca u korist djece iz sirotišta.
Navečer je bilo druženje u župi Hlebine s vlč. Leonom Lozančićem i župljanima. Priču o Africi i Zdencu djeca i odrasli župljani su slušali pozorno i također ponudili svoju pomoć. Međusobno smo razgovarali kako je misija poslanje i kako treba početi djelovati u župi gdje žive, a onda djelovanje širiti van mjesta stanovanja.
Pohvalila sam djecu jer žele pružiti pomoć potrebitima i da su zbog toga veliki. Na te moje riječi jedno dijete me je upitalo: „Kako mi koji smo mali možemo biti veliki?“ Objasnila sam im da je Caritas ljubav i tko god pomaže iz ljubavi velik je bez obzira na godine. Nakon toga su se prisjećali kome su sve pomogli i bili su vrlo sretni. Završili smo ovaj susret zaključkom da pomoć vrijedi samo kada je pružena iz čistog srca ispunjenog ljubavlju i popraćena molitvom.
20. veljače 2010. godine
U župi Ždala, u suradnji s vlč. Mariom Rukeljom organiziran je susret s krizmanicima. Susret je bio podijeljen u dva tematska djela. Prvi dio je bio upoznavanje krizmanika o načinu života koji slijedi Isusa Krista. Krizmanici su se raspitivali za način života u Korizmi i nakon razgovora shvatili su da je to vrijeme gdje se pozornost stavlja na molitvu i djela milosrđa prema drugima. Zaključili su da odricanje nije usmjereno samo prema vlastitom trpljenju, tj. uskraćivanju nečega radi samog uskraćivanja već odricanje mora biti u službi drugoga.
Nakon toga im je predstavljen život u zemljama Trećeg svijeta i rad udruge „Zdenac“. Krizmanici su se raspitivali koje je uvjete potrebno ispunjavati za odlazak u misije. Objašnjenjem pojma misije, shvatili su da misionari djeluju i ne biraju mjesto svog djelovanja, nego pomažu potrebitima gdje god ih susretnu. Nakon završetka susreta nekoliko krizmanika je prišlo vlč. Mariu Rukelju sa željom za karitativno djelovanje u Ždali.
U večernjim satima prisustovali smo na Svetoj Misi u župi Ždala, a nakon liturgijskog slavlja predstavljen je župljanima projekt "Zaboravljena siročad". Župljani su postavljali dosta pitanja vezano za misije. Za djecu sirotišta „Chipole“ prikupili su prilog i izjavili da će ih se sjetiti u molitvama.
21. veljače 2010. godine
Na red je došlo i svjedočenje u župama Ždala, Gola i Gotalovo. Župnici i župljani ovih triju župa lijepo su me primili i pohranili u svoja srce riječi koje su čuli o poslanju udruge Zdenac i o životu djece u sirotištu „Chipole“. Osim toga, rekli su da će moje poslanje pratiti svojim molitvama i na taj mi način pružati podršku. Župnik župe Gola vlč. Ivan Herega je, u dogovoru sa svojim župljanima, donirao sav iznos prikupljene milostinje sa sv. Mise održane u 11 sati za sirotište „Chipole“.
Došao je i kraj ovog lijepog druženja i dolazim u kuću obitelji Tišljarić. Cijela obitelj skupa sa mnom komentira s osmijehom na licu kako su nas vrtići, škole i župe lijepo primile i s velikom radoznalošću slušali poslanje udruge Zdenac. Sviđa mi se Ždala i željela sam se šetati i uživati u ravnim poljima koje obasjava sunce. Inače volim kad dođem u novo mjesto, obići ga i pričati sa njegovim stanovnicima, jer na taj način učim kulturu i povijest mjesta i upoznajem ljude.
Za obilazak mjesta Ždala nisam imala vremena, ali gospođa Snježana Tišljarić je poklonila udruzi Zdenac knjigu „Moja Ždala“ tako ću imati mogućnost upoznati detaljno mjesto Ždalu.
Zahvaljujem obitelji Tišljarić što me je primila u svoju kuću i pomogla mi u radu. Ljudima dobre volje koje sam susrela u misijskom putovanju zahvaljujem što imaju volju pomagati potrebitima.
Neću Vas pozdraviti sa zbogom, jer se vidimo uskoro!
Marica