Prošli mjesec su naši mali učenici u vrtiću i osnovnim školama u Tanzaniji započeli svoju priču Msamaria Mwema – Milosrdni Samarijanac.
Prvi dan smo čitali biblijsku priču o Milosrdnom Samarijancu, te razgovarali o tome što je Samarijanac učinio ranjeniku na cesti i kako mu je pomogao i pobrinuo se za njega.
Nakon razgovora o priči, naši mali Samarijanci bojicama su na papir prenijeli svoju sliku i priču onako kako je oni zamišljaju. Kao i obično, dječja mudrost i domišljatost nas uvijek iznenade, oduševe i nasmiju. Neki su crtali čak i helikopter kako bi Samarijanac brže stigao do gostinjske kuće i pomogao ozlijeđenome.
Sve crteže smo zajedničkim snagama stavili na strop učionice u vrtiću – jedni su odmotavali konac, drugi držali, treći pravili rupice na papiru, a četvrta grupa je stavljala crteže na konac. Na kraju su svi zajedno držali klupu da ne padnemo dok smo stavljali naš uradak visoko na zid učionice.
No to je bio samo početak našeg puta prema Jerihonu.
Zadnjih mjesec dana sva djeca su sudjelovala u kreativnim radionicama – koristeći sve što se moglo naći po putu i sredstvima koje smo dobili iz Hrvatske uspjeli smo prikupiti zavidnu kolekciju radova. Da je dječja mašta i kreativnost bila najveći doprinos pokazuju slike njihovih radova – od lišća banane i kukuruza, te komadića drveća napravljene su mnoge kućice, vozila, anđeli, pa čak i posebna vozila i avioni.
Sve radove zajednički će izložiti ovih dana u misiji Ujewa i po simboličnoj cijeni ponuditi svima koji budu htjeli sudjelovati u njihovom zajedničkom djelu milosrđa. Naime, od prikupljenih sredstava pribavit će hranu za starije osobe – svaka grupa za starce u svom selu koji žive jako teško, kako bi i njima približili osjećaj radosti koji i sami doživljavaju time što ih drugi daruju i omogućuju im bolji život preko Zdenca znanja.
Što reći na sve ovo… Milosrđe je predivno. No kad ga tako srdačno čine ova mala bića, koja se toliko trude oko svega i s takvim entuzijazmom i inteligencijom sve organiziraju i rade – ozbiljnije čak nego odrasli – riječi su suvišne. Jer ova naša mala dječica su od malih nogu navikla na rad, žrtvovanje i prihvaćaju sve bez prigovora i s velikom odgovornošću. Ne moramo napominjati da mnogi od njih imaju samo jedan obrok dnevno i ovih dana većina njih radi na poljima okopavajući i sadeći povrće, no za sebe ne traže ništa. Osim bombona, povremeno, naravno. No zaslužili su daleko više od bombona.
Da svi možemo biti Milosrdni Samaritanci, bez obzira koliko možemo pomoći, naučili su nas upravo naši učenici.
Razmišljajući o ovoj našoj maloj kumčadi i ovih dana o Božiću kako ga slavimo u „razvijenom svijetu“, teško je ostati ravnodušan… daleko od gužve i užurbanosti grada i raskoši šoping centara, ove ćemo godine doživjeti pravi susret s malim Isusom upravo u okruženju kakvo je on izabrao za svoj dolazak – u skromnosti, miru, radosti i uz one koji su poput skromnih pastira Isusa velikodušno dočekali i ponudili mu ono što su imali – vjeru.
Dragi naši Zdenčani, hvala vam što ste nam pružili priliku za ovaj susret.
Neka vas dragi Bog blagoslovi i u ovom vremenu Došašća podari mir umjesto žurbe, vrijeme za obitelj umjesto kupnju, a ispod bora vrijeme i ljubav podijeljenu s najbližima i onima koji ne mogu tako često osjetiti toplinu obiteljskog doma.
