Kako se samo ne sjetiti svih ovih godina koje smo proveli zajedno: svakog našeg zajedničkog razgovora, svake naše zajedničke molitve i svega onoga što smo prošli zajedno! Kako se ne sjetiti tvoje dobrote i ljubavi prema nama?! Hvala ti za sve one riječi potpore i ohrabrenja koje si nam upućivala, hvala ti i za riječi dobronamjerne kritike.
Bog, život, ljubav - traganje za Istinom - to nas je upoznalo. Prije deset godina nas 7 u Zdencu. Puni entuzijazma, vjere, nade, strpljenja, uvažavanja, radosti, vizije da je Bog stvorio čovjeka kako bi živio u punini. Hraneći se Božjom riječju, koja nam je snaga, željeli smo sve prenijeti i podijeliti s drugima. Željeli smo da svaki čovjek osjeti ono što smo i mi: pravo prijateljstvo čovjeka s čovjekom, čovjeka s Bogom, da osjeti radost i raduje se ma tko taj čovjek bio. Uspjeli smo jer danas Zdenac broji mnogo više od sedmorice.
Danas je Zdenac Split, Zdenac Zagreb, Zdenac Dubrovnik, Zdenac Mostar, Zdenac Tanzanija - zajedno u molitvi za Luciju.
Zahvalimo i Bogu na daru što smo imali sreću živjeti s ovakvom ženom, ženom duboke vjere.
Otišla si ispred nas, ali ostaješ trajno povezana s nama, u našim srcima. Još jednom hvala na svemu i počivaj u miru svoga Gospodina.
Gospodnja volja je zadnja riječ. Prihvaćamo je. Do viđenja u nebu.