Radost zajedništva
Još jedna Ljetna misijska škola na Velebitu, Baške Oštarije. Mi, djeca iz tri škole išli smo na Baške Oštarije, Velebit: OŠ Jesenice, OŠ Manuš i OŠ Kamen Šine. Strpljivo smo čekali i dočekali. Naše voditeljice bile su Snježana Batinić i Nives Muše. Veličanstvene Baške Oštarije. Kada smo došli najprije smo ručali, a u blagavaoni iznenađenje. S nama za stolom još dvadeset Uršulinki. Kako su dobre i velikodušne: odrekle su se svog sladoleda i mi smo imali dupli desert, a i pjevali smo zajedno „Evo me“.
Poslije ručka smo imali molitvu u Crkvi, a poslije molitve vrijeme za mali odmor i za raspakirati se. Nakon odmora otišli smo u dvoranu gdje smo se svi bolje upoznali kako bi naši budući dani bolje prolazili. Tamo smo pjevali duhovne pjesme i počeli smo učiti pjesmu Alma Misionera – Duša misionara. Podijelili smo i uloge za igrokaz koji smo odglumili u Domu za umirovljenike, Gospić.
Ove godine imali smo jedno malo iznenađenje. To je bila jedna soba u kojoj smo imali stolni nogomet i stolni tenis u kojoj smo provodili slobodno vrijeme. Sutradan smo imali molitvu, malo tjelovježbe i onda doručak. Slijedile su interaktivne radionice u dvorani, razgovarali smo o Isusu iz Nazareta i o svim njegovim dobrim osobinama, što ga čini našim najboljim prijateljem; koje su moje osobine i koje osobine treba imati moj prijatelj. Naučili smo da želimo usvojiti što više osobina Isusa prijatelja. Izrađivali smo plakate za djecu u Venezueli i Kubi i podsjetili ih koje dobre osobine im želimo. Dobro smo naučili pjesmu Alma Misionera i pjevajući snimili video s plakatima.
Drugi dan poslije ručka, organizirali smo turnir u stolnom nogometu. Nakon toga smo imali natjecanje u skakanju u vrećama i potezanju konopa. Iza toga smo imali sv. Misu, večeru i otišli u hostel gledati utakmicu Svjetskog prvenstva i navijati za našu domovinu Hrvatsku. Radost je bila velika, naši su prošli dalje. Pjevalo se dugo u noć. Znali smo da ćemo pobijediti jer smo molili za pobjedu Hrvatske.
Treći dan smo otišli na obližnji ranč, iako vrijeme nije bilo baš najbolje, no to nas nije spriječilo. Vođa puta bio je don Marinko Miličević. Otišli smo i na vidikovac gdje je pogled bio prekrasan. Kada smo se vratili imali smo večeru i generalnu probu. Nakon svega da se malo poigramo imali smo tombolu. Bilo je jako napeto, ali jako zabavno. Ujutro smo se svi spakirali i otišli u Dom umirovljenika, Gospić, gdje smo odglumili i otpjevali sve što smo spremali, ali što je najvažnije upoznali i usrećili drage ljude oko nas. Korisnike Doma počastili smo kroštulama i s njima popričali i zapjevali još par pjesama. Naučili smo i njihovu ličku pjesmu. Nakon nekoliko sati morali smo se pozdraviti s dragim ljudima, otišli smo u Gospić u centar i zaputili natrag u Split.
Sve skupa bilo je jako lijepo i sigurno bi svi mi ponovno ovo proživjeli, što sigurno i hoćemo. Puno hvala Zdencu i svim ljudima koji su nam priuštili ovakav dobar provod. Jedno veliko HVALA!
Đ. M. 7. razred