Ljetna misijska škola održana je na Baškim Oštarijama od 19. lipnja do 26. lipnja 2019. Školi su prisustvovala djece koja su u programu Odgoja u solidarnosti, projekta Uči živjeti!, s ciljem da se međusobno upoznaju, razvijaju zajedništvo i pripadnost Zdencu, te produbljuju i usavršavaju naučene kreposti i pet animatora.
Upoznali smo zanimljivosti kraja i povezali ih sa sadržajem iz Zdenca, te činili djela milosrđa.
Naša Ljetna misijska škola započela je molitvom, a onda smo upoznali, analizirali i dramatizirali biblijski tekst Iv 4 susret Isusa i Samarijanke na Zdencu. Kroz igrokaz djeca su istovremeno upoznavali i usvajali pozitivne osobine. Naučili smo da nas Isus duboko poznaje, voli, prihvaća i zove. Zna naše strahove, nade, vrline i grijehe. U ljubavi nas poziva na obraćenje, povratak u Božje okrilje. U svakome od nas gleda dijete Božje, osobu kojoj je potrebno prihvaćanje i ljubav. S velikim zanimanjem i raspoloživošću su vježbali scene.
Mlađa grupa obradila je blagdan Tijelova i kreativno se izrazila krep papirom.
Na blagdan Tijelova bili smo u Gospiću, sudjelovali u procesiji. Biskup Zdenko Križić, poslije sv. Mise, počastio nas je kolačima i sokom.
Dan smo započinjali tjelovježbom i molitvom. Svoja tijela smo hranili delicijama koje su nam pripremali u kuhinji gospođe Sandra i Dragica. Svoj duh hranili smo molitvom u jutro, krunicom Milosrdnom Isusu u 15 sati, sv. Misom navečer. Duh Sveti nas je pratio u povjetarcu koji je pirio sve vrijeme boravka na Velebitu.
Radost i zadovoljstvo prštili su iz djece. Pjesma i animacije još više su podizale naše već dobro raspoloženje.
Naučili smo i upoznali staru stazu Terezijanu, koja je izgrađena 1786. godine po naputku cara Josipa II, a ime joj je dao po svojoj majci carici Mariji Tereziji.
Prolazeći Terezijanom uživali smo u živopisnom pogledu oštarijskog platoa, visoke i guste šume te stjenovitim kukovima. Sa oštarijskih vrata „pucao“ je divan pogled na Jadransko more i otočje zadarskog i kvarnerskog arhipelaga.
Duhovni centar, oaza ljepote i mira, nikoga nije ostavio ravnodušnim. U vrijeme odmora, igrao se nogomet, graničari – brate spasi me i druge igre, zamjećivali biljni i životinjski svijet. Divili se i zahvaljivali Bogu što je sve tako čudesno i veličanstveno sredio.
Pjesma nas je sve nosila cijelo vrijeme.
Dva pojma smo istaknuli u igrokazu „U tuđim cipelama“: promjena i radost, koja su važna za svakoga čovjeka. Često zaboravljamo kako je hodati u tuđim, starim, izderanim cipelama ili kako je uopće biti bez cipela. Može li nas to potaknuti na promjenu? Stvaran događaj, stvaran lik dječaka Antonia iz Venezuele bio je poticaj za ovaj igrokaz. S kojim oduševljenjem je izvođen i gledan možete samo zamišljati i poželjeti ga pogledati.
Dvije večeri bili smo u misijama: jednu u Venezueli, a drugu u Tanzaniji. Upoznali su kako žive njihovi vršnjaci. Što jedu i u kojim uvjetima uče. Teško ih je bilo gledati gladne, gole i bose. Mala lica postala su ozbiljna i zamišljena. Prebacili su se u njihov svijet, koji nije ni malo sličan našem. Učili smo zahvaljivati roditeljima i Bogu što smo rođeni ovdje i imamo sve što poželimo i što nas roditelji vole i brinu se za nas. Treću večer igrali smo tombolu. Većina djece nikada je nije igrala i jako im se svidjelo. Posebnost ove Ljetne misijske škole bila je učiti živjeti bez interneta, mobitela i televizije.
Sve što smo radili tri dana na Velebitu, odlučili smo podijeliti sa ljudima u Gospiću koji su smješteni u Domu za starije. Druženje s njima započeli smo sv. Misom koju je predvodio don Marinko Miličević.
Donijeli smo im radost i zagrljaj. Svakog korisnika zagrlile su male ruke velikog srca. Svojim programom, radošću i zainteresiranošću za njih i njihov život oduševljavali smo ih, a mi smo iz njihovih sijedih vlasi ponijeli mudrost života.
Većina mladih Zdenčana iz projekta Uči živjeti, su bili na svojoj prvoj misiji i bila je više nego uspješna.
N.M.