Naše kumče Anna Ngwale, nakon provedenih godinu dana u Hrvatskoj, vraća se u rodnu Tanzaniju, gdje će nastaviti djelovati u Zdencu kao koordinator. S Annom su otišle su još tri Zdenčanke, od kojih će dvije ostati šest mjeseci, a možda i godinu. Marija, Ana i Snježana su već jednom bile u Tanzaniji i vraćaju se opet. Možemo ih pratiti molitvama i čitajući Snježanin putopis koji je pun emocija i doživjeti Afriku, jer Snježana piše tako da imamo sliku, miris i emociju. Idemo s curama u Tanzaniju.
Mogla bih prošetati do sunca! Iako naše karte nisu za "vip" dio aviona (misionarima to nije važno) okružene smo "vip" društvom.
Kroz prozor pogled puca na krilo aviona i kao da vidim sve one "malaike" - anđele koje sam malo prije zazvala da nas čuvaju, kako nogama mašu dok sjede na krilima aviona. Čudesno je kako čovjek može osjetiti prisutnost anđela.
Hvala Ti Gospodine na našim anđelima čuvarima koji nas prate u Afriku.
Anna anarudi nyumbani! – Anna se vraća kući!
Anna se vraća kući, ali i mi se vraćamo - doma. Jer dom je mjesto gdje se osjećaš voljen i prihvaćen. Dom je mjesto gdje je tvoje srce radosno. Dom je mjesto gdje se osjećaš blagoslovljeno među ljudima i možeš dušom upiti ljepotu Božje Ljubavi u srcima bližnjeg. I dišeš Mir, jer primaš Mir. I živiš Radost, jer primaš Radost. Svaki trenutak tvoga života prima odjednom sasvim drugi smisao. Smisao poslanja. Smisao predanja.
Jer... Gospodin nas zove i treba SADA. U ovom danu. U ovom vremenu. Nemoj se obeshrabriti! Pozvan si dobro činiti. U Ime Isusovo, činiti. Svijet može svetije mjesto biti! Jer... Ti si Dijete Božje! Ti si svjetlo Kristovo! Ti si - Ljubav!
Krunica
Kava u Istambulu. Aerodrom je velik kao "mali grad". I čaša kave poprilično je velika. U Zdencu su nam netom prije puta za Afrku s.Ljilja, Nives i Iliana servirale kavu u šalicama "sa sveticama i svecima". Jaaaako mi je draga baš ova šalica. Napenda sana!-Sviđa mi se jako!
Volim, kada misleći na Afriku sjednem u Kuću Zdenca u Dugom Selu, za stol prostrt kangom i popijem kavicu s Majkom Terezom i Malom Terezijom.
Ana P. se našalila, ali ona je zapravo u pravu, da nam je cilj "završiti na šalici".
Svaki čovjek može postati svet. Posvetiti se svjedočanstvom svoga života. Pozvani smo na svetost. Neka nas nikad ne obeshrabre naši padovi, slabosti, naša malenost. Zar Isus za poslanje nije odabrano baš takve učenike?
Ovo je multikulturalni let! Kako je lijepo vidjeti skoro sve "narode svijeta u malom". Jaaaaako volim taj osjećaj. Milost je to. Zahvaljujem Gospodinu što je tako čudesno stvorio sve ljudske rase svijeta. Divno je baš svako ovo lice. Volim one nasmijane kose oči i veseli osmijeh. Volim one male crne kovrdžice i pršteču radost koja trčkara uz mamu u kangi. Volim one niske ljude u šarenom ponču sa šeširom na leđima. Volim gledati ono malo "sitno zrno" koju nosi mama pokrite glave.
Vrijeme je ukrcavanja. Naši kuferi nadamo se, također. Ponekad se dogodi da "nekim čudom" ostanu. Svaka putna torba je dragocjena kao zlato. Teška "ko sol". U njima su donacije koje nosimo našim malenima i nešto većima, poneka lopta, ruksaci, pernice, majice, i neizostavni " pipi"- bomboni. Pretovareni smo. U torbe ne stane ni igla. Odrekli smo se poviše osobnih stvari, kako bi mogli ponijeti što više donacija iz Hrvatske. Tako putuju misionari.
Sunce zalazi. Uranja u dubine plavog. Onu ljepotu modrog koja me podsjeća na Majčin plašt puštam danu što odlazi. Moje srce već se budi uz M(m)lado sunce Afrike. Zvijezda se "okačila" o krilo aviona koje u prostranstvu mog pogleda dijeli dan od noći. Ninaipenda Afrika!-Volim Afriku!
Anna sjedi podalje od nas no lako je uočim. Strše joj oni kovrđavi repići na vrhu glave. Tu i tamo, lupne se rukom po tjemenu, tako često čine Afrikanke. Ponekad to zaista smiješno izgleda, ali ovog puta sam sretna jer mogu vidjeti krunicu u Anninim rukama. Anna moli. Sve molimo. Iako ne sjedimo zajedno, zajedno molimo. U Duhu! S misijskim krunicama našeg Zdenca - u rukama. Molimo! Tebi Majci! Tebi Gospi! Tebi Ruži Otajstvenoj!
Molimo za našu Hrvatsku, molimo za našu Afriku. Molimo da naše poslanje i svaki naš misijski dan bude na veću slavu Božju! Na proslavu Njegova Božanskog veličanstva! Molimo za Zdenac! Molimo za sve misionarke i misionare!
Molimo za cijeli svijet! I svakoga od vas!
Strah od leta avionom Annu je mučio i prilikom dolaska u Lijepu našu. No, sada nakon svog boravka u Zdencu u Hrvatskoj naša Anna Edwin zna kako sve strahove možeš predati Gospodinu. I Gospi. Našoj Majci nebeskoj koja nam je darovala krunicu, našu najveću zaštitu.
Na Anninom licu danas više nema straha, živu vjeru i pouzdanje u snagu Gospine krunice, na letu do Mbeye radosno mi svjedoči. "Sav strah kojeg sam imala, nestao je onog časa kada sam sve predala Majci Gospi u krunici. Nestala je i ona silna muka radi koje sam poželjela vrištati. Kako je velika snaga molitve! Kako je velika snaga molitve krunice!
Vjerovala sam i prije. Ali sve je to bilo samo u mom umu. Sada se moje srce sasvim otvorilo. Zazvala sam Gospodina i On me čuo. Gospa me čula. I moje se srce ispunilo posebnim mirom. Strah je nestao. Sva muka u mom tijelu - nestala je. Željela sam vikati s ovih oblaka koji me okružuju, nek svi čuju: Naš Bog je živ! On nas čuje! On nas čuje - sada! On je s nama - sada! On nas izbavlja od svakoga straha. Naš Bog nas sluša! Kada Ga zazovemo On već hita! Čula sam taj Glas u srcu koji mi je govorio: "Ne boj se Anna! Tu sam!"
Naš Bog je živ. I čuje nas!
Ne mogu dočekati da o takvom - živom Bogu svjedočim svima u Africi.
Jer mnogo njih u mojoj Tanzaniji, takvog Boga još nije upoznalo. Moj život se nakon boravka u Hrvatskoj, sasvim promijenio.
Mungu akubariki Zdenac! – Bog te blagoslovio Zdenac!
Mungu awabariki ninyi nyote!" – Bog vas blagoslovio!
Pjevamo Duhu Svetom. Na hrvatskom. I swahili.
Snježana T.