Zapitamo li se ponekad koliko se dajemo za druge? Izdvajamo li jedan dio svog vremena pomažući drugima?
Volontirajući i radeći u Zdencu često dolazim u doticaj s osobama koje su same, teško bolesne i bespomoćne pa tada uvijek promislim koliko malo dajem sebe za druge. Čovjek je egocentričan, uvijek se vrti oko sebe kao zemlja oko svoje osi. Teško je stati i uočiti drugoga u potrebi. Teško je, kad prolazimo pokraj nekog prosjaka, zaustaviti se i pitati ga što mu se dogodilo da sada mora biti tu gdje jest i raditi to što radi. Obično skupimo nešto kovanica te mu ih podamo u ruke i brzo nastavimo svojim putem. Papa Ivan Pavao II je rekao „da smo svi uistinu za sve odgovorni“. Shvaćamo li težinu tih riječi? Možemo li to prihvatiti i početi tako živjeti?
Zdenac promiče solidarnost, a za to treba hrabrost. Treba napraviti iskorak u nepoznato, preuzeti rizik, odvažiti se prići nekome kao bratu i dati se za njega. Svaki put kad sam to napravila osjećala sam se dobro. Shvatila sam da je to smisao mog života i da jedino dajući sebe rastem i približavam se Bogu.
Zdenac želi kod djece razvijati solidarnost i buditi u njima svijest o važnosti pomaganja najpotrebnijima.
Naš projekt Odgoj u solidarnosti se nastavlja i kroz drugu školsku godinu. Obuhvaća osnovne škole u Splitu, Mostaru, Zagrebu, Stonu, Dugom Selu, Sesvetskim Selima i okolnim mjestima. Uskoro će izaći i drugi priručnik za učitelje koji je nastavak prvog priručnika. Dosada smo održali seminar za učitelje u Mostaru (dvije škole) i u Splitu (4 škole). Prisustvovalo je sveukupno 18 učitelja i volontera. Do kraja mjeseca održat će se seminari u Dugom Selu i u Stonu. Učitelji su svjesni važnosti odgoja za moralne vrednote, a to treba u djecu usađivati dok su mali. Djeca kroz ovaj projekt na radionicama uče životne vještine i stavove. Razvijaju komunikaciju, brigu za druge, osjetljivost i vrijednost zajednice. Učitelji koji provode ove radionice moraju živjeti solidarnost i biti uzori svojim učenicima.
Teolog dr. Tonči Matulić je prije nekoliko mjeseci na tribini „Zajednički vidici“ u Zagrebu istaknuo važnost solidarnosti kao stožerne vrednote koju je potrebno razvijati u suvremenom školstvu. Ono što me se posebno dojmilo bile su njegove zaključne riječi – „da Bog kršćanstvo oživljava kroz nas, a ne mimo nas.“ Neka nam te riječi svima ostanu za razmišljanje i djelovanje.
