Dragi naši Zdenčani, s radošću donosimo vijesti od naših volontera – Ante, Nevenke i Nikoline, koji su prije 20-ak dana stigli u Tanzaniju. Prenosimo njihove dojmove, osjećaje i misli nakon susreta s Tanzanijom, jednom od najsiromašnijih zemalja na svijetu, u kojoj kumovi Udruge Zdenac pomažu u školovanju više od pet stotina djece.
Stigli smo! Zemlja smijeha, plesa, plača, gladi i bolesti, karibu Tanzania. Put je bio dug ali ugodan, na svakom koraku nude ti sve što im stane u ruku. Prašnjavim putem stižemo u okrilje misije Ujewe u kojoj hrvatski misionar don Ante Batarelo djeluje više od 36 godina. Umorni od puta, ali sretni i veseli jer preplavljuje nas osjećaj da smo stigli kući.
Vremena za odmor nema jer je potrebno obići sve škole s kojima Zdenac surađuje- koje pohađa kumčad Zdenca, a to znači mnogo, mnogo bicikliranja.
Sve obližnje škole smo posjetili i došao je na red na školu u Warumbu, selo koje je 5-6 kilometara udaljeno od Ujewe. Nikolina, ja i naš dobri duh Nevenka uzimamo svoje bicikle i krećemo pjeskovitim putovima Ubaruka do tog malenog zabačenog sela. Nakon sat vremena vožnje biciklom stižemo do blatnih kućica sa slamnatim krovovima i pješčanim putem dolazimo do malene škole koja ima samo 5 učitelja i preko 200 djece. Nakon razgovora s ravnateljem škole i djecom, odlučili smo razgledati njihove učionice. Taj prizor nas je šokirao, ulazimo u učionice, a nema niti jedne klupe ni stolice. Djeca sa smiješkom na licu sjede na crvenim ciglama ili na pijesku i veselo nas pozdravljaju. Ravnatelj nam objašnjava situaciju u školi, ali mi ne možemo vjerovati svojim očima. Velika je potreba ulaganja u gotovo svim školama na ovom području.
Nažalost, vrijeme odlaska se bližilo i morali smo otići, ali mi se u sjećanje urezao prizor vesele djece koja sjede u uniformama na cigli i pijesku…
Ante
„Samo tvoja ljubav može učiniti da sve procvjeta...„
Bogu je sve moguće. Zahvaljujem ti, Bože, što je moje srce tvoje svetište i svjetlost koja svijetli za bližnjeg.
Ujewa – misija velikog prostranstva – blagoslov susreta, radost i križ života ljudi i djece, mjesto na kojem se posebno osjeti da su ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu dva krila istih vrata, koja se otvaraju i zatvaraju samo zajedno.
Ante, Nikolina i ja, sazdani Božjim duhom u jednu prelijepu složnu obitelj – izvor snage, sloge, ljubavi, radosti i poštovanja – koja se može beskrajno razlijevati na ljude oko nas.
Treba ljubiti, treba gorjeti, a ne dimiti, i izgorjeti do kraja za Krista. Neka tvoja riječ, Gospodine, bude našoj nozi svjetiljka... I neka bude volja tvoja.
Nevenka
Grlimo vas i ljubimo u Kristu...
Vaši Ante, Nikolina i Nevenka
