Naše Zdenčanke su na misiji u Morotu, Uganda. Potresni životi djece, bolest, glad, neizvjesnost… Teško je to gledati, doživjeti, htjeti pomoći i pomagati ali nikad onoliko koliko im treba. Emocije te preplavljuju, a ti nemoćan… Bože… Pročitajmo novo svjedočanstvo s misije.
Ja nemam majku, ali ti si u mom srcu moja majka i moj anđeo, i nemam tatu, ali ti si u srcu mome tata moj i moj anđeo.
Emam ayong toto kang nai, alotau kang irai iyong toto kang, malika..
Emam ayong papa kang nai iyong irai papa kang, malaika..
Ne znam što je ta mala crna glavica mislila dok je svojim umornim tamnim očima gledala u moje oči. Mokar do kože, u skorenoj majici punoj rupa, blatnjavoj od jučer i prekjučer i prekprekjučer. Blatnjavoj od prije deset dana il mjesec, tko bi znao..
Drhtao je...predamnom, pružajući ruku, nepoznatoj ženi, nadajući se bar jednom dodiru neke tople ruke, makar bijele. Možda te ruke vole tužne i usamljene dječake.
Sav pokisao, od kiše što je protutnjala iznad brda Moroto i oprala prašinu crvenog puteljka, došao je tko zna odakle, bos, neuhranjen, bolestan, s otvorenim čirevima na malim nožicama i ranama na glavi.
Jedino, što je čvrsto držao svojim malim crnim dlanovima bila je krunica koja svijetli u mraku. Mraku njegovih noći, mraku njegova nježna izgubljena djetinjstva. Nema ovdje djetinjstva. Nema ovdje doma. Nema ovdje obitelji. Ovdje nema - ničega osim gladi, jada, bijede.
Hlačice, poderane, sa samo jednom nogavicom rasparane i pune komadića životinjske nečisti i rupa od buha.. kažu da ove rane na glavicama, naprave "vrući crvi" koji se podvuku pod kožu i ruju živo meso i bole... o kako bole..
Ko i oni čirevi koji otvoreni vrište za bijelim zavojima i kremom koja umiri bol.., a nikad neće biti previjeni, mnogi nikad neće stići do liječnika. Nema ih tko odvesti. Kad tata i mama umru ili ih ne mogu prehraniti, lutaju poljima i ulicama beznađa sretni ako im se bar netko smiluje i odvoji šaku hrane, usput.
I tako danima, tumarajući ničijim ulicama, s krunicom što jedina svijetli na vratu, kroz pustopolje, mokre kukuruze što režu male obraze tumarajući u - nikuda kroz noć, gledajući tek u zvijezde nebeskog šatora, nada se ova dušica mala, nada se samo jednim rukama koje bi umirile ovom bolu u trbuhu, i zaliječile bar dvije otvorene rane od čireva na stopalima, da može hodati do onog udaljenog sela nadajuć se bar onim jednim jedinim rukama koje odnose bol i grle izgubljene, same. One bez mame. I tate.
Karamoja plače. Jučer i danas plače. Preda mnom plače. Pred tobom plače.
Nije ovo kiša što pada, to su suze malih anđela koji nikad nisu našli put.
Karamoja..
Pothranjena mala tjelešca što pronađu, sestre Majke Tereze danima hrane ko male ptičice, što prstima, što na cjevčicu od šuplje trske. Velike crne oči upale u duplje i mala izgladnjela lišca utisnuta u naborana mala usta što otvore se tek da u gutljaju vode nađu spas od žeđi. I gladi.
No pitam se, što kasnije?
Što kada budu mogli opet sami hodati? Gdje? Kamo? Kome da idu?
Kad nema mame. I kad nema tate.
Prečesto opet vijugavim blatnim ulicama, kukuruzištima što dozrijevaju u ovo doba kiša i režu male obraze do krvi, tumaraju poljima ista mala tjelešca tražeći nečije ruke i zalogaj. Bar jedan. Dosta će i to biti za ovaj dan. Stajao je tu kraj mene. Mokar od kiše s brda Moroto. Položio svoju malu ručicu na moj dlan i zaspao na klupi u crkvi.
Gdje će biće naći svoje utočište, sigurnost, mir i nadu u bolje sutra, ako ne kraj Tebe Isuse..
Karamoja plače..., vidim evo tvoje ruke danas obrisaše suze jednom dječaku. Ili je to ipak djevojčica. Tek poneka glavica nije obrijana do kože.
Al suza je suza, isto boli duša kad plače. Vidim, tvoju ruku. Hrani gladna mala usta, oblači nekome haljinu čistu, bijelu.
Zavijaš rane bijelim čistim zavojem.
Karamoja briše suze, tvojim rukama!
Snježana T.
Skeniranjem koda možete uplatiti donaciju za hranu, vodu i liječenje djece
Primatelj: Zdenac, Ivana Gorana Kovačića 39, 10370 Dugo Selo
IBAN: HR9023400091110984714
Poziv na broj: 70
Opis plaćanja: Donacija za hranu, vodu i liječenje
Uplata iz drugih država
IBAN: HR9023400091110984714
SWIFT: PBZGHR2
Kontakt: 095 871 6069 udruga.zdenac@gmail.com