U ekvadorskom Quicunu i Planchalomi solidarnost Zdenca i njegovih donatora ponovno je donijela radost djeci iz siromašnih obitelji. Zahvaljujući pomoći dobrih ljudi iz Hrvatske, djeca su za školsku godinu 2026. dobila potreban školski pribor, a s njime i nešto mnogo vrjednije – osjećaj da nisu zaboravljena i nadu u bolju budućnost.
Koliko ova pomoć znači, najbolje svjedoči životna priča dvoje djece iz škole „Coronel Hector Espinoza” u Planchalomi.
Norma Rocío (5) i Joel Alexander (7) odrastaju bez roditeljske ljubavi i sigurnosti. Njihova majka preminula je pri Norminu rođenju, a otac ih je napustio. Brigu o njima i njihovu trećem bratu ili sestri preuzela je baka, koja se svakodnevno bori kako bi im osigurala ono najpotrebnije.
Baka uzgaja povrće i prodaje ga na tržnici. Njezine vrijedne, umorne ruke jedini su oslonac ovoj djeci. Nakon škole Norma i Joel pomažu joj u kućanskim i poljoprivrednim poslovima, hrane zamorce, čiste i pospremaju, a tek potom sjedaju pisati domaće zadaće.
Unatoč teškim životnim okolnostima, djeca vole školu, marljivo uče i dobro napreduju. U njihovim srcima ostaje praznina zbog gubitka majke, ali i velika želja da učenjem izgrade drugačiju budućnost.
Baka im pruža svu ljubav koju može, ali priznaje da im ne zna pomoći u učenju. Svakodnevno se bori da imaju dovoljno hrane, dok su školski pribor i skupi udžbenici za nju gotovo nedostižan trošak.
Zato darovani školski pribor nije samo bilježnica, olovka ili knjiga. To je poruka djetetu: „Vrijedan si. Vjerujemo u tebe. Nisi sam.”
Sestra Melania Pérez, koordinatorica Zdenca u Ekvadoru, prenosi duboku zahvalnost obitelji i djece:
„Vaša velikodušnost mnogo je više od materijalne pomoći. Ona djeci pruža priliku da nastave školovanje s radošću, entuzijazmom i nadom. Zahvaljujući vama, osmijesi se vraćaju u domove kojima je pomoć najpotrebnija.”
Posebno diraju riječi bake koja kaže da svakoga dana zajedno s unucima moli Boga da blagoslovi ljude iz Hrvatske koji im pomažu.
To je snaga solidarnosti koju Zdenac želi živjeti – ljubav koja ne ostaje na riječima, nego postaje konkretno djelo milosrđa. Pomoć koja prelazi granice, povezuje srca i djeci otvara vrata budućnosti.
Sestra Melania svoju poruku završava riječima:
„Hvala vam od srca što sijete nadu i pokazujete da solidarnost uistinu mijenja živote. Neka Bog obilno blagoslovi sve članove Zdenca, donatore i njihove obitelji te umnoži svako djelo ljubavi i velikodušnosti.”
Jer kada jednom djetetu pomognemo da nastavi školovanje, ne darujemo mu samo znanje – darujemo mu priliku da jednoga dana i samo postane izvor nade drugima.
s. Melania Pérez, koordinatorica Zdenca – Ekvador