Po drugi put ove godine iz Splita smo krenuli u Istru. Kao i prvi put, mislili smo kako je to daleko. Ipak, kao misionari i Isusovi učenici, ne smijemo imati nikakvih prepreka jer naš cilj je svjedočiti Boga kroz naša djela drugim ljudima.
Pozvani smo od mladog svećenika, koji je na župu u Marčanu došao nedavno. Vidjeli smo i uvjerili se, da svećeniku nije lako, i da u svemu što radi, mora se osloniti samo na Boga i pomoć Duha Svetoga. On ne može bilo kako odslužiti Misu, on ne može bilo što reći djeci na vjeronauku, on mora znati kako savjetovati ljude koji mu se obraćaju za pomoć u teškim životnim kušnjama, i njegovo radno vrijeme je praktički non-stop. Ovaj svećenik kod kojeg smo bile ne vozi bijesni auto, svoju televiziju je poklonio, a nas je ugostio i posvetio nam se tih dana uza sve svoje obaveze. Povremeno mu dođe u pomoć jedna draga starija gospođa te smo je ovom prigodom i mi mogli upoznati . Dočekivala nas je uvijek nasmijana, a ručak bi bio gotov na stolu. Jako brzo smo se zbližili i bez problema smo mogle dijeliti s njom i svećenikom naše životne priče.
U Marčani, Loborici, Poreču, Otočcu, u nekoliko dana smo svjedočile pred puno ljudi, posebno pred djecom. Bile smo u 3 osnovne škole, sa djecom koja se pripremaju za Prvu svetu Pričest i Potvrdu, s njihovim roditeljima, vjeroučiteljima, u crkvama, s mladima i ne tako mladima… Sigurno većina ove djece ima sve što im treba, a mi smo im govorile i pokazivale djecu koja nemaju ništa i svaki dan se bude s pitanjem - hoću li danas imati nešto za jelo?
Dotakle su nas i riječi svećenika koji je nadahnut Duhom Božjim tako lijepo govorio roditeljima djece u svojoj župi. Svi smo se mogli zamisliti nad njegovim životnim pitanjima - Koji je naš smisao, kako živimo, razmišljamo li o onome što nas svih čeka jednog dana, gdje nam je „blago“, je li svojoj djeci dajemo primjer istinskog kršćanskog života i sl.?
Ovaj mladi svećenik dao nam je poticaj i primjer da bez obzira što radimo budemo ponizniji, da ne sudimo druge olako, da žrtvujemo svoje vrijeme za druge koji imaju probleme, da svaki dan iznova započinjemo sa slušanjem Boga, da nam vjera raste u neprestanoj molitvi i da Boga svjedočimo drugima.
Zahvaljujemo na tom svjedočanstvu prvenstveno njemu, ljudima koje smo upoznali, a koji imaju osjećaje za drugoga, učiteljima koji su nam dali mogućnost da njihovi učenici upoznaju jedan drugi „svijet“, i djeci koja su nam uvijek poticaj za daljnji rad.
Božji blagoslov cijeloj Istri!