Tjedan dana prije hodočašća, dok smo se na biblijskoj radionici Zdenca dogovarali o hodočašću, donio sam odluku da neću ići na Sljeme. Mislio sam da će to biti prenaporno za moju bolesnu i operiranu kralježnicu, a i za ne baš zavidno stanje s kondicijom.
Bog je mislio drugačije, i njegova providnost dovela me u subotu, dan prije hodočašća u Dugo Selo, u Zdenac, gdje sam sa Ivom i Živkom nešto radio. I tako malo po malo, riječ po riječ, nagovoriše oni mene da ipak idem. Predomislio sam se i odlučio poči. Drago mi je jer bilo je prekrasno. Čisti zrak, priroda, fizička aktivnost i odlično društvo učinili su da sam na kraju bio prezadovoljan i u potpunosti ispunjen.
Našli smo se oko 08.00 sati u nedjelju kod tunela i lagano krenuli. Uz molitvu i pjesmu brzo je prošlo pola puta. Odmarali smo i krijepili se putom. Na pola puta odigrali smo jednan kviz, a pobjednik je dobio paket napolitanki.
Ostatak puta prošao je brzo i dobro. Po dolasku do Crkve, većina nas se presvukla u suhu odjeću, malo odmorila i okrijepila, te smo nazočili svetoj misi u 12.00 sati.
Poslije sv. mise ostali smo kratko u Crkvi, te molili za sve Zdenčane i pjevali. Slijedilo je druženje uz ručak. Povratak kući odvijao se u raznim varijantama. Neki su išli autobusom, neki pješke i neki s autima.
Zajedništvo je uvijek lijepo, a i nezaboravno iskustvo.
Alan Plasaj
