Dok za mnoge praznici znače odmor i povratak kući, djeci u đačkim domovima Zdenca u Tanzaniji oni donose priliku da pojačano uče, budu zajedno i osjete da netko brine o njima. Tu priliku s njima osim odgojitelja, stvaraju studenti Zdenca koji dva mjeseca svojih praznika posvećuju poučavanju i zajedničkom životu.
U muškom i ženskom đačkom domu borave djeca bez roditelja i djeca iz siromašnih obitelji. Mnoga od njih kod kuće nemaju ni osnovne uvjete za učenje: nemaju sobu, električnu energiju ni stol za kojim bi pisala zadaću. Njihova želja za znanjem postoji, ali svakodnevna oskudica otežava svaki korak prema obrazovanju.
Zato je prisutnost studenata toliko dragocjena. Uz njih djeca imaju kome postaviti pitanje, s kim proći težak zadatak i ponovno pokušati kada nešto ne razumiju. Netko ima vremena za njih. Netko primjećuje njihove poteškoće i pomaže im da krenu dalje.
Iz izvješća pristiglog iz Tanzanije vidljivo je koliko se pažnje ulaže u tu podršku. Učenici osnovne i srednje škole podijeljeni su u skupine, a studenti im pomažu u predmetima koji im stvaraju najviše teškoća. Zajedno rješavaju zadatke s ispita iz prethodnih godina, a provjerama znanja nastoje na vrijeme prepoznati gdje je potrebna dodatna pomoć. U trenutku pisanja izvješća učenike drugog i četvrtog razreda srednje škole od državnih ispita dijelilo je najviše petnaest dana. Svaki sat učenja i svako strpljivo objašnjenje zato imaju posebnu težinu.
Ali briga za djecu nastavlja se i kada se zatvore knjige.
Studenti s učenicima prema rasporedu čiste kuhinju nakon pripreme čaja i večere. Felista i Tekla uz pomoć dvoje djece pripremaju čaj i peciva za sljedeće jutro. Zaduženi odrasli i studenti prate podjelu hrane i brinu o djeci tijekom obroka. U vrtu uz ženski dom svaka studentica skrbi o svojoj gredici povrća ili cvijeća te voćki.
U tim svakodnevnim poslovima raste zajedništvo. Pripremiti doručak, oprati kuhinju, zaliti biljku i pomoći oko školskog zadatka postaju konkretni načini brige za drugoga. Djeca pritom sudjeluju, uče odgovornost i otkrivaju koliko njihov doprinos znači zajednici.
Iza svega stoje ljudi koji se dogovaraju, preuzimaju dužnosti i ostaju prisutni iz dana u dan. Tjedni rasporedi, dežurni voditelji odgojitelji Izaia, Debora i Anne Ngwale daju toj svakodnevici red i kontinuitet.
Dva mjeseca studentskog vremena za ovu djecu znače dva mjeseca podrške, strpljenja i prilike. Prilike da bolje razumiju gradivo, pripreme se za ispite i steknu više povjerenja u vlastite sposobnosti.
Siromaštvo im je uskratilo mnogo toga. Zato je važno da im ne uskrati i mogućnost obrazovanja.
Iz Tanzanije nam tako stiže izvješće o učenju, obrocima, kuhinji i vrtu — a kroz sve te pojedinosti prepoznajemo ljubav koja se živi djelima. Ljubav koja odvaja vrijeme, sjeda uz dijete i pomaže mu da napravi sljedeći korak.
Jer put prema budućnosti lakše se otvara kada uz tebe stoji netko tko vjeruje da ga možeš prijeći.
Veliko HVALA Zdencu u Hrvatskoj i kumovima koji pomažu našu potrebitu djecu u Tanzaniji.
Anna Ngwale