Prva druženja na Zdencu po metodi oratorija održana su od 27. lipnja do 1. srpnja 2022. u kući Zdenca. Druženjima su prisustvovala djeca iz Dugog Sela, Ivanić grada i Zagreba.
Sadržaj programa bio je duhovnog, zabavnog i odgojnog karaktera s ciljem kvalitetnog provođenja praznika i zajedničkog življenja trenutaka u radosti.
Pet dana Zdenac je bio dom koji je prihvaćao, škola koja ih je pripremala za život te dvorište na kojem su u radosti susretali nove prijatelje i usvajali nove spoznaje.
Djecu smo upoznali sa Zdencom, vizijom i misijom, gdje djeluje i cjelokupni rad s djecom. Osvijestili smo da je ljudski život apsolutno vrijedan jer u njemu boravi Bog. Druženja su protekla u međusobnom uvažavanju, poštivanju, slušanju jedni drugih, sudjelovanja svih u aktivnostima.
Međusobno smo se upoznali kroz igre upoznavanja. Imena smo brzo zapamtili, što netko voli što ne voli. Bilo je i dječjih nadmudrivanja: ja ne volim matematiku, gljive, čuvati sestru…
Formirali smo timove u plave i zelene, mladi i veseli Zdenac, jer su naša druženja bila i natjecateljskog duha. Upravo natjecateljski duh nam je poslužio za prepoznavanje osnovnih emocija i učili smo kako upravljati njima.
Upoznali smo i Paolu, djevojčicu koja nam je svima uzor. Pokazala nam je kako biti jasan, odlučan, dosljedan i ispred sebe uvijek imati jasne ciljeve. Imala je jaki ali i živahan karakter. Djeca su poželjela biti poput nje. Kad su došli do spoznaje da je ona zaštitnica Zdenca bili su iznenađeni.
Naučili smo što je solidarnost, a djeca najbolje razumiju i vole igru, pa smo kroz igru učili i prakticirali što je solidarnost i istovremeno gradili zajedništvo.
Otkrili su da su im skrbne i ubojite navike jako poznate, iako su upitno gledali kad smo ih prvi puta spomenuli. Pronalazili smo primjere iz svoje obitelji, odnosima s braćom, sestrama i prijateljima. Bile su to nove spoznaje, a opet stare koje su im često puta zadavale mladenačke glavobolje. Uz skrbne navike nismo mogli preskočiti ni aktivno slušanje i to je bilo otkriće.
„Pa nisam ni znala da ne slušam. Kad mi se prijateljica žali, a ja istovremeno smišljam što joj reći kako da riješi problem. To znači da je ne slušam, a ja mislila da tako treba. Istina nikad do kraja ne čujem što kaže.“ K.T.
Misije, misionari, tema dana. Kako je dobro biti misionar često putovati, upoznavati nove kulture, mentalitete ljudi, pomagati potrebite i činiti ljude sretnima, donositi im Radost. O misijama su nam svjedočili utemeljiteljica Zdenca s. Ljilja Lončar, don Ante Batarelo (misionar u Tanzaniji) i Misionari Krvi Kristove. Bitno je biti otvorenog srca, srca u kojemu je Isus iz Nazareta, slušati Ga i koristiti Njegov rječnik. Tada smo mi i svi oko nas radosni i zadovoljni.
Posjetili smo i Policijsku postaju u Dugom Selu. Upoznali smo njihov rad, ozbiljnost i odgovornost samog zanimanja, kao i karakterne i hrabre policajce koji u svakom trenutku, bilo da su u službi ili ne, spremni žrtvovati svoj život kako bi drugima pomogli i bilo im dobro.
„Ja želim biti policajka!“, izjavila je Antea.
Upoznali smo i kulturnu baštinu Dugog Sela kroz igru Skriveno blago. Djeca su prateći smjernice sama pronašla skriveno blago: crkvu iz 13. stoljeća i stopu sv. Martina iz 2017. koja je postavljena na crkvu; te ostatke dvorca obitelji Drašković i o njima nešto i naučili, a proširili su i znanje o pojmu „blago“.
Zadnji dan bio je posebno zanimljiv. Naglašena je važnost pitke vode u životu čovjeka i svijetu. Zahvaljivali što imamo vode u izobilju i pričali o djelovanju Zdenca u Africi i Venezueli, gdje ljudi nemaju vode pa ni za najosnovnije potrebe.
Iako su suosjećali s djecom koja nemaju vode, igre koje su slijedile bile su s vodom i nismo je baš štedjeli. Zaključili smo da čovjeka voda čini sretnim iako su na početku mnogi bili skeptični.
Bližio se i kraj ovogodišnjeg druženja u Zdencu. Djeca su bila presretna i zadovoljna.
„Jedva čekamo opet, dolazim i drugu godinu!“, rekao je Ivan.
„Zadovoljan sam, bilo mi je baš „dobro“!, uzviknuo je Dominik.
Neki su se prijavili za nastavak druženja tijekom godine. Svima smo podijelili misionarske krunice kao uspomenu na naša druženja, uz njihovo obećanje da će svakodnevno izmoliti bar jednu deseticu. I ne samo to, već da će s roditeljima svaki mjesec učiniti bar jedno dobro djelo.
Sretni i zadovoljni, s Isusom u srcu krenuli su svojim kućama i na zasluženi odmor nakon završetka još jedne plodonosne školske godine.
N.M.
