S dubokom tugom i nevjericom opraštamo se od našeg velikog prijatelja, suradnika i podupiratelja, don Ante Čotića, svećenika Splitsko-makarske nadbiskupije.
Kao ljudska stvorenja tužni smo, kao vjernici radujemo se još jednom zagovorniku i svetom svećeniku na nebu.
Teško je pronaći riječi koje mogu opisati čovjeka poput njega — čovjeka iz naroda, jednostavnog, tihog, a tako velikog srca. Bio je prijatelj koji nije pitao tko si, odakle dolaziš i što nosiš u sebi. Gledao je čovjeka srcem, bez osude i bez predrasuda. Uvijek otvoren za razgovor, za pomoć, za riječ podrške ili tišinu koja je znala govoriti više od riječi.
Don Ante nije bio čovjek velikih govora. Njegova snaga bila je u djelima. Pomagao je nenametljivo, iskreno i potpuno predano. Znao je prepoznati potrebu drugoga i biti oslonac onda kada je bilo najteže. Bio je onaj koji usmjerava, potiče i podržava sve što je dobro, humano i plemenito. Velikodušan prema svakome, raspoloživ za svakoga.
Ostati će velika praznina u srcima Zdenčana, kojima don Ante nije bio samo suradnik, nego iskren prijatelj, čovjek povjerenja i podrške kroz životne trenutke. Takva prijateljstva ne prestaju odlaskom — ona ostaju živjeti u zahvalnosti, uspomenama i svemu dobrom što su ostavila iza sebe.
Don Ante bio je pravi apostol Kristov — tih, nenametljiv, ali snažan u ljubavi prema čovjeku. Iako nije pokazivao osjećaje na van, njegova empatija, dobrota i spremnost pomoći govorile su više od bilo koje riječi.
Hvala Vam za svako dobro djelo, za svaku pruženu ruku, za svaku podršku i ljudsku toplinu koju ste nesebično dijelili.
Počivao u miru Božjem!