Mlade nade Zdenca skupile su se u Dugom Selu. Bilo je 20 djevojčica iz Splita i Zagreba koje su u ovoj školskoj godini bile dio projekta Odgoj u solidarnosti. Iako je to njima bio nagradni izlet,ipak su na njemu osim zabave i učile.
Na radionicama su proučavale djetinjstvo Paole Di Rosa, kasnije sv. Marija Krucifiksa. Za djevojčice je to bilo značajno, jer baš se sada nalaze u istim godinama kada je mala Paola već pokazivala ljubav prema Bogu i djela milosrđa prema drugima. Njihov je zadatak bio osim proučavanja njenih osobina, ponašanja i djela, dramskom interpretacijom prikazati najvažnije trenutke Paolinog odrastanja. Mlade Zdenčanke su tom zadatku pristupile prilično savjesno i nama odraslima prikazale njezin život očima djece. Gluma je bila zanimljiva, a cijelo je djelo bilo prilično zabavno i smiješno.
Otišli smo na izlet u Mariju Bistricu, gdje su osim crkve i postaja križnog puta djevojčice posjetile zatvoreni samostan Karmelićanki. Njihova glavna sestra pričala nam je iza rešetaka o samom redu i velikom pozivu na zatvoreni život, koji za većinu nas još izgleda težak i samo Bogu razumljiv. Prije toga smo imale priliku prisustvovati njihovoj zajedničkoj molitvi Časoslova.
Drugi dan bio je organiziran za posjet centru za rehabilitaciju Stančić koji se nalazi samo par kilometara od Dugog Sela. Tu su nam uskočili i pomogli kao uvijek naši Zdenčani iz Zagreba te smo zajednički otišli družiti se s osobama koje žive jednim drugim životom. Željeli smo djevojčicama pokazati kome sve pomaže udruga Zdenac te da vide različitost nas ljudi, ali u isto vrijeme i „istost“. U Centru je smješteno do 380 stanara s intelektualnim i fizičkim teškoćama.
Djevojčice su u početku bile iznenađene jer nikad prije nisu bile na sličnom mjestu, ali kako je vrijeme prolazilo, čak su i razgovarale sa nekima od njih. U kasnijem razgovoru, priznale su prvotni strah i povlačenje, ali i to da im je poslije bilo žao što su se tako osjećale. Uvidjele su da su stanari Stančića u mnogo čemu isti kao i mi, i da im je samo potreban jedan dodir i osmijeh da bi njihov dan bio ljepši na ovom svijetu.
Djevojčice su bile jako vrijedne te su svakodnevno obavljale svoje kućanske zadatke. Čistile su kuću, okoliš, prale su suđe, pripremale sve za obroke… Također su se okušale i u kulinarskim poslovima kao pečenje palačinki. Iako na početku pomalo sramežljive, na kraju su se izmiješale i među njima se nije moglo vidjeti koja je djevojčica iz Splita, a koja iz Zagreba. To je bio cilj radionica - učenje o solidarnosti i jednakosti.
Istinita je poslovica da su djeca naša budućnost. Ako su ove djevojčice dio Zdenca i dio naše budućnosti, onda su i Zdenac i budućnost u sigurnim rukama!
Hvala velika svima koji su nam olakšali ovaj petodnevni izlet, posebno Snježani, Marčeli, Ivi, Mari, Marku, Srebrenki, Tomi i Mirjani.
