Naše putovanje stopama sv. Jakova, tzv. Camino de Santiago, počelo je 17.-tog srpnja i završilo 26.-tog kolovoza 2015. godine. Na Camino smo krenule sa željom da doživimo nešto novo, da osluhnemo što nam Bog želi reći u ovoj fazi našeg života kada krećemo nekim novim, Njemu znanim stazama.
Camino je za nas bio životni put u malom. Dizanje u 5h, hodanje do 13-14h, tuširanje, kupovanje namirnica, kuhanje ručka, pranje robe, obilazak gradića, upoznavanje, druženje i pjesma. Tijekom ovog hoda naša srca su se otvarala Bogu; kroz pjesmu, molitvu, prihvaćanje jedni drugih kroz naše slabosti i ljubav prema svima na putu.
Tolika je ljepota bila u tim malim, jednostavim stvarima poput ovih, toliko radosti! Susret i prijateljstvo, smijeh, molitva, radost, pjesma, pa opet pjesma. Koraci i po kiši i po jakom suncu, zajedništvo, sloga, noćni razgovori, snovi, želje, nade, planovi.
Snaći se za jelo kucajući po vratima Španjolskog sela, previjati se od smijeha negdje na vrelini španjolskog sunca, pjevati troglasno pjesme slave Gospodinu i uz autocestu i u polju i mokar do kože i pod tušem i u svim tim situacijama moliti, moliti, moliti za sve vas koji ste nam bili u srcima svih ovih dana hodočašća.
Susreti s ljudima i njihovim pričama, susresti se sam sa sobom, susrest se s Gospodinom.
El Camino.
Malo pametnije, malo prosvjetljenije, puno umornije, ali puno, puno sretnije vratile smo se u svoje realnosti uz želju da svojim djelima unesemo malo Kristove radosti u našu okolinu :)
U srce nam se posebno urezala jedna rečenica: Gospodin od nas ne traži da budemo savršeni, traži da mu se prepustimo jer tek u Njegovim rukama postajemo najbolja slika sebe.
"Stavljam svoju dušu u Tvoje ruke. Darujem Ti je, Bože moj, svom ljubavlju svoga srca, zato što Te ljubim i što ljubav od mene zahtijeva da Ti se darujem i da se potpuno predam u Tvoje ruke, s neograničenim povjerenjem, jer Ti si moj Otac!"
Mirna, Gabrijela i Ana