Volonteri Zdenca, grupica osnovana 2011. godine na misiji Ujeva, koja je počela sa 10 članova, okuplja se na biblijske radionice svaki tjedan. Većina njih su školske učiteljice, koje sve godine pomažu u radu sa djecom i starima.
Na prvom sastanu po našem dolasku, okupili su se da nam iskažu dobrodošlicu, upoznaju sa svojim radom i aktivnostima i održali su ovu biblijsku radionicu na kojoj su svi sudjelovali. Sa jednim zadovoljstvom i ponosom na svoje sudjelovanje i na svoje shvaćanje Božje Riječi.
Na kraju sastanka smo ih zamolili da zapjevaju neku svoju tipičnu veselu pjesmu, praćenu pokretima. Malo su razmišljali i zapjevali su pjesmu o umiranju od side, koja pjeva o tome kako treba umrijeti jer ne postoji lijek, nema pomoći protiv nje. Pjesma govori o njihovoj bespomoćnosti, jer je oboljelima smrt zagarantirana, samo je pitanje koliko dana ili mjeseci života im preostaje.
Međutim, u isto vrijeme govori o mirenju sa situacijom i na neki način pozitivnom prihvaćanju realnosti i smrti kaja im prijeti.
Paradoksalno, tekst pjesme je potresan, dok je melodija pjesme vesela.
Poruka je: danas uživajmo i radujmo se i plešimo jer sutra nas ionako čeka smrt. Dakle, smrt, tog neprijatelja, iskoristimo na najbolji mogući način, umjesto očaja, neka bude radost.
Kroz to vidimo njihov inače pozitivan pristup životu i svakoj situaciji koja nadođe. Ne može se zamijetiti ni očaj ni optuživanje nekog ili nečeg za situaciju, nego nekakva sudbina koju prihvaćaju. Međutim, u tome ima jedna doza pasivnosti i ne razmišljanja.
s. Ljilja Lončar