Odazvavši se pozivu naših dragih prijatelja iz Skac-a, bez kompromisa smo se odrekli odmora, šetnje, druženja, udobnosti i lagodnosti koju donosi subota. Zdenčani zahvaljuju našim dragim prijateljima što su nam dali priliku da s njima blagujemo kruh koji nas vodi u život vječni.
Znali smo odmah a potvrdu smo dobili na kraju dana. Naša srca gorjela su i još uvijek gore onom tihom neugasivom radošću koja nam je pokazala da smo izabrali pravu stvar a to je VOLONTIRANJE = LJUBAV.
Na licu tete Ljube kojoj smo pripremili drva za ogrjev i tete Mare kojoj smo počistili kuću i okućnicu i ožbukali jednu malenu prostoriju, vidjela se ljubav i radost.
Posebno zajedništvo osjetili smo u blagovanju ručka. Teško je opisati riječima s koliko ljubavi, mira i poštivanja smo jeli pripremljeno jelo. To je bila prava gozba, gozba ljubavi. Jeli smo polagano, željeli smo da taj trenutak što duže traje jer teta Mare nema često priliku dijeliti svoj obrok s bližnjima.
Odlazak je kao i svaki puta težak, jer znamo teta Mare opet ostaje sama. Zapravo znamo da nije sama Bog je s njom kao i s nama ali ona nema tako čestih susreta, druženja i prilike za razgovorom kao mi koji živimo okruženi svojim obiteljima, prijateljima i bližnjima. I zato je ona kao i svi ostali osamljeni i napušteni zauvijek u našim srcima i molitvama.
Zahvalni smo dragom Bogu što nas je obdario tolikim darima, ljepotom ljubavi tete Ljube i tete Mare, ljepotom Biokova i ljepotom Njegove prisutnosti u nama koji smo kao i svaki put u SUSRETU i druženju jedni druge obogatili ljubavlju i mirom.
Naša srca pjevaju snažno i jako: Mi želimo uzdić Isusa visoko da cijeli svijet vidi Ga…