U oluji - Paolin unutarnji život
USPOMENE
Za vrijeme svoje duhovne patnje Paola vodi direktne i duge razgovore s Bogom. Započinje ih sa uzvikom BOŽE MOJ! Ovim zazivom ona nesvjesno izražava doživljaj i uspomene na Božju nježnost i blizinu. Svjesna je Njegove žive i neposredne prisutnosti.
Nastavlja mirnim tonom prisjećati se prošlih vremena kada je sva stvorenja doživljavala kao osobne glasnike svojeg tvorca. Kad se je divila, gledala, slušala, kad joj je srce gorjelo. Tada je klicala u zanosu poput zaručnice u Pjesmi nad pjesmama. Prisjeća se da je pitala Planet da joj priča o njenom dragom i njegovoj ljepoti. Sunce, mjesec i zvijezde joj odgovaraju da je njihova svijetlost tama uspoređujući se s njegovom ljepotom.
Ponovno traži od zvijezda da joj kažu o ljepoti njenog Gospodina. One joj potvrđuju da je njihov Gospodar slavan u svojoj moći i veličanstvu i da su one samo podnožje njegovim nogama.
Paola zna da je Bog slavan i veličanstven. Milost kontemplacije i njene zaljubljenosti u svojeg Zaručnika zapljuskuje njezinu dušu i stvara u njoj uvijek nanovo sve veću potrebu da pita i sluša govor stvorenja o svojem Stvoritelju.
Ona je zanešena ljepotom koju posjeduju stvorenja i opijena promatranjem i slušanjem njihova svjedočenja.
Paolaa se prisjeća svojih riječi kojima je odgovarala stvorenjima: samo za njega živim. On je sve moje blago.
Njeni doživljaji zanosa uvodili su je u stanje ekstaze koja je prožimala njen duh, dušu i tijelo. Njene emocije gorjele su vatrom čežnje za sjedinjenjem. Činili bi joj se neizdrživi ti trenutci i morala bi pobjeći pri čemu bi „ušutkavala“ stvorenja da joj prestanu pričati o toj silnoj ljepoti i veličanstvu njenog Gospodina.
Sadašnji njen doživljaj jednako je intenzivan ali je suprotan. Sebe naziva jadnom i nesretnom. Sve se u korijenu izmijenilo. Ista stvorenja su zanijemila. Kada se oglase to čine da je prekore, okrive, ukažu joj na njene grijehe. Da je sama kriva za svoju nesreću. Uspoređuje se sa stvorenjima. Na njih gleda kao one koji su poslušni svojem Stvoritelju jer izvršavaju Njegove naredbe.
Optužuje sebe da je radi svoje tvrdokornosti često zlorabila stvorenja i tako vrijeđala Boga.
Pritisnuta tugom, provodi svoje dane u gorčini i plaču nesposobna za primiti utjehu.
Odluči da će klečeći vapiti Bogu za blagost i milosrđe. Želi potocima suza oplakivati svoju krivicu i tako privući njegovu samilost i utjehu. Ne uspijeva joj. Srce joj je skamenjeno. Nema ni suze niti uzdaha. Zaključuje i pada u očaj da je ona najnesretnije stvorenje na svijetu.
Priredila s. Ljilja Lončar