Kroz razgovor na zdencu osobno se suočila s Istinom. Zainteresirala se za vječne vrijednosti, život u punini i za živu vodu koja struji u život vječni. Osjećala se prihvaćenom i vrijednom u susretu s Isusom i prihvatila njegov način razmišljanja i postupanja. Otvorio joj se novi vidik na život. Ostavila je svoj krčag, koji simbolizira njen stari način života, i odlazi pozvati druge da dođu na Zdenac, gdje će susresti Isusa. To iskustvo bezuvjetne ljubavi u susretu s Isusom, čini je misionarkom Božjeg milosrđa.
Ovo je tekst nadahnuća za sve Zdenčane – Misionare Milosrđa. Pokrenuti tim iskustvom i svojim vlastitim, dovodimo druge Isusu, da On promijeni njihov život.
Život Zdenca u svijetlu Isusovog susreta sa Samarijankom
Zdenac je otvoren za novo, spreman na dijalog i solidarnost. Želimo biti živi primjer Isusova tumačenja Božje bezuvjetne ljubavi, kojom se zauzima za čovjeka. Poput Samarijanke , primjer nutarnje slobode od svih moralnih i vjerskih zakona, koji priječe prepoznati ljudsko dostojanstvo u bilo kojoj ljudskoj situaciji (Lk 10,25-37).
Živimo u društvu gdje je mnogo prezrenih i odbačenih. Svojim djelima milosrđa, vraćamo im dostojanstvo. Poslanje Zdenca je da ih pronađemo, čekaju nas, da im vratimo dostojanstvo čovjeka koje im pripada jer su Božji, da im donesemo žive vode, da im donesemo Boga.
Razbijamo poput Isusa predrasude ljudi i naroda, pozivajući ih da upoznaju ljubav, dar univerzalne Božje ljubavi.
Mnogi ljudi zaslijepljeni materijalizmom, ne raspoznaju Božju poruku. Kada se zainteresiramo za njihove živote, kada spoznaju da im želimo pomoći i da ih ne osuđujemo, da s njima razgovaramo cijeneći ih kao osobe, otvaraju nam se. Njihova otvorenost je početak promjene. Od Boga smo pozvani, i nosimo im Isusa, ali dok ga ne puste u svoju nutrinu i dok u svakom djeliću svoga bića ne osjete da su bezuvjetno prihvaćeni i voljeni, ne događa se promjena u njihovu životu. U svakoj grupi, zajednici, narodu postoji Samarijanka, koja će prihvatiti Isusa, biti njegova učenica i širiti njegovu nauku svojima („Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode.“ Mt 28,19).
Zdenac, po uzoru na Isusa iz Nazareta ima jasno zacrtan cilj, svoju misiju. Svojim konkretnim djelovanjem navijestiti da je naš Bog, Bog ljubavi. Jedino je važno vratiti dostojanstvo svakom čovjeku, dostojanstvo ljubljene djece Božje, donijeti im Boga u susretu, da spoznaju da Bog ide ususret svakom čovjeku i svakog čovjeka ljubi bezuvjetnom ljubavlju. Svojim djelovanjem, zaodjenuti misionarskim žarom, dovodimo ljude Bogu, donosimo im svijetlo, Boga. „Dođite da vidite Čovjeka…“ Iv 4,29„Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.“ Iv 4,42
Iv 4,1-42
Spasitelj svijeta objavljuje se Samarijancima
Kad Gospodin dozna da su farizeji dočuli kako on, Isus, okuplja i krsti više učenika nego Ivan – 2iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi učenici – 3ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.
4Morao je proći kroza Samariju. 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev.
Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: »Daj mi piti!« 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: »Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?« Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori:
»Kad bi znala dar Božji
i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’,
ti bi u njega zaiskala
i on bi ti dao vode žive.«
11Odvrati mu žena: »Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?« 13Odgovori joj Isus:
»Tko god pije ove vode,
opet će ožednjeti.
14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati,
ne, neće ožednjeti nikada:
voda koju ću mu ja dati
postat će u njemu izvorom vode
koja struji u život vječni.«
15Kaže mu žena: »Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati.« 16Nato joj on reče: »Idi i zovni svoga muža pa se vrati ovamo.« 17Odgovori mu žena: »Nemam muža.« Kaže joj Isus: »Dobro si rekla: ‘Nemam muža!’ 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla.« 19Kaže mu žena: »Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati.« 21A Isus joj reče:
»Vjeruj mi, ženo, dolazi čas
kad se nećete klanjati Ocu
ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.
22Vi se klanjate onome što ne poznate,
a mi se klanjamo onome što poznamo
jer spasenje dolazi od Židova.
23Ali dolazi čas – sada je! –
kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu
u duhu i istini
jer takve upravo klanjatelje traži Otac.
24Bog je duh
i koji se njemu klanjaju,
u duhu i istini treba da se klanjaju.«
25Kaže mu žena: »Znam da ima doći Mesija zvani Krist – Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve.« 26Kaže joj Isus: »Ja sam, ja koji s tobom govorim!«
27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: »Što tražiš?« ili: »Što razgovaraš s njom?«
28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29»Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?« 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu.31Učenici ga dotle nudili: »Učitelju, jedi!« 32A on im reče: »Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete.« 33Učenici se nato zapitkivahu: »Da mu nije tko donio jesti?« 34Kaže im Isus:
»Jelo je moje
vršiti volju onoga koji me posla
i dovršiti djelo njegovo.
35Ne govorite li vi:
‘Još četiri mjeseca i evo žetve?’
Gle, kažem vam,
podignite oči svoje i pogledajte polja:
već se bjelasaju za žetvu.
36Žetelac već prima plaću,
sabire plod za vječni život
da se sijač i žetelac zajedno raduju.
37Tu se obistinjuje izreka:
‘Jedan sije, drugi žanje.’
38Ja vas poslah žeti
ono oko čega se niste trudili;
drugi su se trudili,
a vi ste ušli u trud njihov.«
39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: »Kazao mi je sve što sam počinila.« 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: »Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta.«