Pronaći vlastito ispunjenje znači zaputiti se putem trajnog nasljedovanja Isusa. To nije prolazni zanos ni kratkotrajna odluka, nego tiho i postojano prihvaćanje novosti života koju On daruje. Ispunjen život rađa se iz vjernosti – iz svakodnevnog „da“ koje zahvaća misli, srce i djela. Biti učenik ne može se privremeno: učeništvo je stanje srca, način življenja, duboka pripadnost.
Nasljedovati Isusa znači hoditi za Njim, korak po korak, razvijajući unutarnji vid koji uči gledati svijet Njegovim očima. To je blizina koja se ne nameće, nego se živi; blizina koja oblikuje nutrinu i polako se pretače u ponašanje. Učeništvo se upisuje u srce, ali se prepoznaje u svakodnevici – u odnosima, riječima, izborima, u načinu na koji stojimo pred Bogom i pred čovjekom.
I u našoj krhkosti drugi mogu naslutiti Isusovu prisutnost. Kao što je žena, unatoč Petrovoj izdaji, u njemu prepoznala nešto Isusovo, tako smo i mi pozvani nositi Njegov trag u sebi. Ne savršenstvom, nego vjernošću. Ne bez slabosti, nego s otvorenim srcem koje se ne prestaje vraćati Gospodinu.
Vizija koja nas vodi jest život u punini po mjeri čovjeka – život koji je cjelovit, slobodan i ukorijenjen u Bogu. Takav život ne zatvara se u sebe, nego se daruje. Zato je naša misija, po uzoru na Isusa iz Nazareta, biti solidarni s najpotrebnijima u svijetu. Molitva tada postaje djelatna, a duhovna zrelost vidljiva izvana – u blizini onih na rubu, u suosjećanju koje se pretače u konkretna djela.
Ovim putem rađa se Pokret Misionara Milosrđa. Pokret – jer sve je u stalnom kretanju: obraćenje srca, promjena pogleda, nutarnja transformacija koja se širi i prelijeva u susret s drugima. Vjera koja miruje, vene; vjera koja se pokreće, postaje život.
Misionari – jer smo poslani. Nositelji Isusove poruke nade, upućene cijelom svijetu, svakoj rasi i svakom čovjeku. Ne biramo kome ćemo donijeti Evanđelje; ono je dar svima. Poslanje nije rezervirano za nekolicinu, nego je upisano u srce svakog učenika.
Milosrđe – jer je to Isusov način. Krotko i ponizno srce koje se ne uzvisuje, nego se prigiba. Djela koja ne osuđuju, nego podižu; koja spašavaju čovjeka od svih vrsta neugodnosti, samoće, isključenosti i beznađa. Milosrđe koje ima lice, ruke i korake.
Pozvani smo stvarati Isusove učenike s vizijom i misijom Zdenca: ljude u pokretu, ukorijenjene u Kristu, koji iz susreta s Njim crpe snagu i svojim životom – tiho, ali jasno – svjedoče da je život u Njemu život u punini.