1. Sol 5,14
„Potičemo vas, braćo: opominjite neuredne, sokolite malodušne, podržavajte slabe, budite velikodušni prema svima!“
Pavao ih oslovljava sa braćo, tu misli na sve ljude u zajednici. Ovako uređena zajednica može neprestano živjeti ono što živi u bogoslužju. Liturgija je kao jedan igrokaz u kojem se ogledaju savršeni odnosi u zajednici. Euharistija počinje pozdravom, pa slijedi čin obraćenje, u kojem se svi priznajemo grešnicima jedni pred drugima bez ikakvog stida. U liturgiji jedan drugog poslužujemo, jedemo i pijemo iz iste čaše i rastajemo se u miru. Već samo sudjelovanje u liturgiji je jedan čin zajedništva i naša fizička prisutnost je iznimno važna. Forma liturgije se mijenjala, ali ono što je važno je njen sadržaj - služenje Bogu kao gospodaru. Izraelski narod u Egiptu ne poznaje bogoslužje, dakle ne časti Jahvu prije ulaska u pustinju ikakvim liturgijskim činima.
Izrael ima 2 temeljne značajke: izraelci su potomci 12 Jakovljevih sinova i oni su narod Saveza. Dvanaest Jakovljevih sinova se sastaju u Egiptu.
„U početku Bog stvori nebo i zemlju“ - Biblija započinje opisom stvaranja na najširem planu, sa spomenom cijelog svemira. Odmah nakon toga se fokusira samo na zemlju - „Zemlja bijaše pusta i prazna“. Sada nebo prestaje biti predmet interesa. Na zemlji Bog stvara biljke, životinje, pa čovjeka. Po čovjekovom stvaranju više se ne obraća pažnja na biljke i životinje već je čovjek u središtu zanimanja. Nakon toga se priča usmjerava na Šema, Abrahama... do 12 sinova Jakovljevih. Svi ostali se spominju samo toliko koliko imaju veze sa glavnim protagonistima. To je biblijska metodologija, odnosno tijek pripovijedanja.
U Egiptu faraon gradi gradove skladišta, na čijoj su izgradnji zaposleni izraelci, dok Jahve želi da njegove robove izvede u pustinju. Faraonu su prioritet skladišta, a ne Bog.
Bogoslužje je čin slobode. Ne može ga obavljati čovjek koji nije slobodan, to nije ropsko služenje. U Egiptu Izraelci služe kao robovi, a u pustinji dragovoljno (svi su se požurili donositi materijal za šator sastanka). Rob nema pravo na počinak, on jede i odmara se samo da bi mogao raditi, kao i stoka. U pustinji Bog izraelcima zapovijeda šabat. Tada se mora raditi samo ono što se ne mora – svetkovati. Ne mora se na taj dan raditi da bi se preživjelo, već je određen za odmor i bogoslužje.
Bogoslužje nas uči, ako već ne reflektira, ispravnim odnosima u zajednici i ispravnom odnosu prema Bogu.
1. Sol 5,18
„U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.“
U svakoj situaciji valja Bogu zahvaljivati, ali nije ispravno Bogu na svemu zahvaljivati. Bolest i nesreća nisu stvari na kojima se zahvaljuje, već se Boga unatoč tome hvali, a iz nevolje nastoji izaći.
2. Sol 3,14
„Ako li se tko ne pokorava našoj riječi u ovoj poslanici, zabilježite ga, ne drugujte s njime, da se postidi.“
Osobu koja se ne pokorava treba prepoznati i javno krivca evidentirati unutar zajednice. Od njega se treba distancirati, ali ne distanciranja radi, već radi davanja krivcu da do znanja da se ne solidariziramo s njegovim ponašanjem.
1. Kor 5,9-10
„Napisah vam u poslanici da se ne miješate s bludnicima - ne općenito s bludnicima ovoga svijeta, ili lakomcima, ili razbojnicima, ili idolopoklonicima jer biste inače morali iz svijeta izići.“
Na drugom mjestu u Pismo Pavao nalaže da s bratom ili sestrom koji žive u grijehu niti ne sjedamo jesti za isti stol.
1. Kor 16,10-11
„Ako dođe Timotej, gledajte da bude kod vas bez bojazni jer radi djelo Gospodnje kao i ja. Neka ga dakle nitko ne prezre. A ispratite ga u miru da dođe k meni jer ga s braćom iščekujem.“
Pavao preporuča svog mladog suradnika Timoteja i zajednicu upozorava da ga dostojno prime i poštuju, bez predrasuda prema njegovoj mladosti.
2. Kor 13,1
„Evo treći put idem k vama. Svaka presuda neka počiva na iskazu dvojice ili trojice svjedoka.“
2. Kor 13,4
„I raspet bi, istina, po slabosti, ali živi po snazi Božjoj. I mi smo, istina, slabi u njemu, ali ćemo po snazi Božjoj živjeti s njime za vas.“
Isus je bio slab u svojoj muci i križu. Ljudska snaga predstavlja razornu moć. Ona može uništavati, ali ne može oživjeti, tu je njenoj snazi kraj.