Protestantizam je opći naziv za sva kršćanska vjerska učenja koja su se odijelila od katolicizma nakon reformacije u 16. stoljeću. Izvorno je bio obilježen vjerovanjem u opravdanje po vjeri, u svećenstvo svih svetih, odnosno vjernika i u autoritet Biblije. Zbog potpune slobode u tumačenju Biblije, te odbacivanja crkvene tradicije i papinske službe (koja Crkvu ujedinjuje), protestantizam se podijelio na mnoštvo crkvenih zajednica (koje nazivamo denominacijama).
Glavne i izvorne protestantske crkve su tri vjeroispovijesti: evangelici - luterani, reformirani - kalvinisti i anglikanci. One su u određenoj mjeri sačuvale neka vanjska (pa i nutarnja) obilježja Crkve pa ponekad doista nalikuju na Katoličku Crkvu (posebno Evangelička i Anglikanska).
Drugu grupu čine Evangeličke slobodne crkve - mnoštvo protestantskih zajednica od kojih su se neke ozbiljno udaljile od izvornog kršćanstva tj. katoličanstva, a neke su još slične izvornim protestantskim Crkvama. Među njima postoje i znatne razlike pa ih je teško zajedno opisati. Sebe ubrajaju u protestantizam, a vide sebe kao "nasljednike reformacije". Tu se, primjerice, ubrajaju adventisti, baptisti, metodisti i evanđeosko-pentekostne crkve.
Postoje i sekte koje su preuzele nešto od protestantizma, ali su se po svom vjerovanju posve odvojile od izvornog kršćanstva (pa čak i od protestantizma), kao što su Jehovini svjedoci i Mormoni, koje niti jedna ozbiljna kršćanska Crkva ili crkvena zajednica ne smatra kršćanima.
Općenito o Gospodnjoj večeri kod protestanata
Kod Gospodnje večere neke protestantske crkve koriste vino, neke sok od grožđa, a neke ponude oboje. Većina ih uzima Gospodnju večeru jednom mjesečno ili tjedno, a neki svakodnevno, tromjesečno ili jednom godišnje. Poslužuje se vino ili sok od grožđa u malim čašicama, rjeđe iz kaleža, te komadići izlomljenog beskvasnog kruha. Danas neke od crkava nude i alternative kruhu, npr. rižine krekere ili bezglutenski kruh.
Nakon što pastor izrekne Gospodnje riječi ustanovljenja, đakoni, nakon zahvalne molitve, podijele okupljenoj zajednici kruh i vino, koje vjernici uzimaju zajednički i istovremeno - prvo kruh, a zatim vino. Većina protestantskih crkava daje nekoliko minuta vjernicima za preispitivanje savjesti i tihu, privatnu ispovijed Bogu, neposredno prije uzimanja kruh i vina. Ukoliko se prima ponizno, u ispravnom duhu, preispitane savjesti i raskajano, uz zahvalno prisjećanje na značenje Kristove smrti za nas, Gospodnja večera je sredstvo posredovanja Božje milosti ljudskom srcu. Adventisti, anabaptisti i neke druge grupe prakticiraju „pranje nogu“ kao pripremu za uzimanje kruha i vina.
Značenje Gospodnje večere varira od običnog spomena na Kristovo djelo na križu, do vjerovanja da putem Gospodnje večere sam Krist ulazi u nas i oslobađa od okova, bolesti, slabosti, mana, siromaštva.. i čini nas sličnima sebi. Neki smatraju da se ona može blagovati u zajedništvu kod kuće, te da je može uzeti čak i pojedinac, ukoliko nema prisutnih ostalih vjernika. Oni drže da se Gospodnja večera može, kao dodatak mjesečnoj službi u lokalnoj crkvi, uzimati dodatno po potrebi ili svakodnevno.
Protestanti ne vjeruju u trajnu prisutnost Kristovu u kruhu i vinu, nego samo privremenu, stoga ne čuvaju ostatke. Neke crkve vjeruju da su Kristovo tijelo i krv prisutni u elementima, dok neke vjeruju u samo duhovno prisustvo Krista tijekom Gospodnje večere.
Luterani i Konsubstacijacija
Drugo stajalište u kršćanstvu o značenju Večere Gospodnje poznato je kao konsubstacijacija. Učenje o konsubstacijaciji zapravo tvrdi da su tijelo i krv fizički prisutni u elementima Večere Gospodnje. Ovakvim stajalištem luterani kažu da se elementi Večere Gospodnje – kruh i vino – ne pretvaraju u tijelo i krv kako to uči transubstacijacija, ali da su tijelo i krv fizički prisutni u tim elementima. Zato to nije "trans substacijacija" – pretvaranje – nego "con substacijacija", tj. kruh i vino i dalje ostaju kruh i i vino, ali u njima je "sadržano" i Mesijino tijelo i krv. Osnove za ovakvo učenje iste su kao i kod Rimokatoličke crkve. Međutim, luterani drže da je realna Kristova prisutnost aktualna samo za vrijeme euharistijskoga slavlja, ne i nakon toga.
Kalvinisti i Duhovna prisutnost
Treće uobičajeno stajalište u kršćanstvu o uzimanju Večere Gospodnje je poznato kao duhovna prisutnost. To je vjerovao John Calvin i tako vjeruje Reformirana crkva. Kalvinisti drže da su tijelo i krv duhovno prisutni, ali da nisu fizički prisutni u elementima Večere Gospodnje.
Većina reformiranih crkava održava Gospodnju večeru prve nedjelje u mjesecu. Služi se vino ili sok od grožđa, iz kaleža ili iz malih čašica.
Anglikanci
Glavno anglikansko vjerovanje o Gospodnjoj večeri je da se samo kruh, i to kao znak Kristova tijela i potvrda Kristove prisutnosti, prima ustima, dok istovremeno duša prima istinsko Tijelo Kristovo. Odatle slijedi da se kod mise radi o paralelizmu dviju stvarnosti: jedne predstavljajuće i druge predavajuće. «Usta primaju kruh, dok usta vjere istinsko tijelo Krista». Krista na tjelesan način možemo naći jedino na nebu, i On se po vjeri duhovno nalazi u onima koji dostojno jedu i piju kruh i vino. Nitko ne jede Kristovo tijelo, niti pije njegovu krv, takvo vjerovanje drže kanibalizmom. Krista blaguje na duhovan način svaki vjernik, bez obzira prima li sakrament euharistije, samim time što je član Njegovog mističnog tijela – Crkve.
Anglikanska Crkva je doživjela u 19. st. odlučujući preokret za koji je zaslužan tzv. oksfordski pokret. Realna prisutnost Krista u euharistiji je bila ponovno otkrivena. Novo shvaćanje euharistije je bilo vrlo srodno katoličkom shvaćanju, pa se stoga taj pokret nazivao i anglo-katolicizmom. Danas postoje u Anglikanskoj Crkvi oba shvaćanja euharistije, od anglo-katolicizma do radikalnog anglikanizma.
Euharistija se u anglikanskim crkvama održava svake nedjelje ujutro, a u mnogim već sad i svakodnevno. Dijeli se vino i kruh.
Slobodne evangeličke crkve
Ovdje nailazimo na različita shvaćanja Gospodnje večere, iako je kod slobodnih crkava najčešće reformističko shvaćanje, osobito kod baptista.
Baptisti – Večera Gospodnja jest svečani obred u kontekstu bogoslužnog čina vjerničke zajednice koja je okupljena u Kristovo ime. Ona predstavlja tajnovitu zajednicu s Kristom, ali je istodobno i čin zajedničkoga blagovanja. Baptisti teološki ne drže da se nakon izricanja riječi ustanovljenja događa pretvorba, već smatraju da taj čin uvodi u živi spomen na Isusovu muku, na zahvalnost za njegovu otkupljujuću žrtvu, te na svijest o njegovoj trajnoj prisutnosti i nadu da će on ponovno doći. To je prilika za obnovu osobnog predanja vjernika Kristu.
Baptisti naglašavaju prije svega karakter zajedništva u euharistiji i to mnogo jače nego reformirane Crkve. Mjesna zajednica vjernika okuplja se za stol Gospodnji kako bi iz ruke Isusa Krista primili kruh i kalež kao znak njegove ljubavi. Ovo je također vidljivo i u formalnom obrascu baptističke liturgije: dok kod reformiranih crkava sudionici euharistijskog slavlja izlaze iz svojih redova i prilaze k stolu kako bi se pričestili kruhom i vinom baptisti ostaju na svojim mjestima, a kruh i vino im bivaju doneseni od strane đakona. Oni sami pružaju dalje svojim susjedima uz riječi blagoslova. Tko se ne želi pričestiti, jednostavno propusti kruh i kalež do osobe pored sebe.
Metodistička Crkva
Metodistička Crkva je izrasla iz anglikanske tradicije i polazi od stvarne osobne i žive prisutnosti Isusa Krista u euharistiji, ali to ne želi potpuno objasniti. Metodisti odbijaju nauk o transsupstancijaciji. Vjeruju da je Gospodnja večera sakrament našeg otkupljenja Kristovom smrću i naše nade u njegov pobjedonosni povratak, kao i znak ljubavi koju kršćani imaju jedni za druge. Gospodnja večera je također i žrtva, ali ne da bi bila ponovljena žrtva Kristova, nego ponovno predstavljanje žrtve Kristove, pri čemu Crkva samu sebe zajedno s Kristom daje za žrtvu (Rim. 12.1). Vjeruju da je kruh znak Njegovog tijela razapetog na križu, a vino znak Njegove krvi prolivene za čovječanstvo. Evangeličko-metodistička Crkva ne poznaje nikakva ograničenja kod prepuštanja euharistiji. Tko god poželi može i sudjelovati na misi i primiti euharistiju, čak i nekršteni. Oni to argumentiraju činjenicom da je sam Isus domaćin večere i nitko nema pravo nekome zabraniti da sudjeluje.
Američke metodističke crkve obično održavaju Gospodnju večeru svake prve nedjelje u mjesecu, ali je dozvoljeno i jednom tjedno. Nekoliko crkava je slavi tromjesečno, zbog tradicije, jer su nekoć crkvama Gospodnju večeru posluživali svećenici koji su jašući na konjima kružno obilazili crkve. Od 19. stoljeća se umjesto vina koristi sok od grožđa, jer je metodistička ckva bila aktivno uključena u borbu protiv alkoholizma.
Metodističko svećenstvo je najčešće odjeveno u obrednu odjeću, iako to nije obvezujuće. Kruh i vino se mogu uzimati stojeći, sjedeči ili klečeći.
Adventisti sedmog dana
Adventisti primaju kruh i vino kao znak za tijelo i krv Isusa Krista i tako izražavaju svoju vjeru u Isusa Krista - Gospodina i Otkupitelja. Euharistijom naviještaju smrt Gospodnju dok on ponovno ne dođe. Služba uključuje i pranje nogu, koje upućuje na nužnost ponovnog čišćenja i ono je izraz spremnosti da služimo jedni drugima u poniznosti, kao što je to Krist učinio. Ono treba povezivati vjernička srca u ljubavi. Svi kršćani mogu sudjelovati na euharistiji. Većina adventista održava euharistiju svaka tri mjeseca. Koriste beskvasni kruh i nefermentirani sok od grožđa. Djeca koja su se, nakon završenog tečaja, krstila, također mogu sudjelovati u Gospodnjoj večeri.