Prvo čitanje: Iz 8, 23b–9,3
U Galileji poganskoj narod vidje svjetlost veliku!
Čitanje Knjige proroka Izaije
U prvo vrijeme obescijeni zemlju Zebulunovu i zemlju Naftalijevu, al’ u vrijeme posljednje on će proslaviti put uz more, s one strane Jordana – Galileju pogansku. Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu. Ti si radost umnožio, uvećao veselje, i oni se pred tobom raduju kao što se žetvi raduju žeteoci, kao što kliču koji dijele plijen. Jer teški jaram njegov, batinu plećâ njegovih, šibu njegova goniča slomio si ko u dan midjanski.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 27, 1.4.13-14
Pripjev:
Gospodin mi je svjetlost i spasenje.
Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!
Drugo čitanje: 1Kor 1, 10-13.17
Svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Zaklinjem vas, braćo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude među vama razdora, nego budite savršeno istog osjećanja i istog mišljenja. Jer Klojini mi, braćo moja, o vama rekoše da među vama ima svađa. Mislim to što svaki od vas govori: »Ja sam Pavlov«, »A ja Apolonov«, »A ja Kefin«, »A ja Kristov«. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni? Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješćivati evanđelje, i to ne mudrošću besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.
Riječ Gospodnja
Evanđelje: Mt 4, 12-23
Nastani se u Kafarnaumu da se ispuni što je rečeno po Izaiji.
Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
Kad je Isus čuo da je Ivan predan, povuče se u Galileju. Ostavi Nazaret te ode i nastani se u Kafarnaumu, uz more, na području Zebulunovu i Naftalijevu da se ispuni što je rečeno po proroku Izaiji: »Zemlja Zebulunova i zemlja Naftalijeva, put uz more, s one strane Jordana, Galileja poganska –narod što je sjedio u tmini svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu.« Otada je Isus počeo propovijedati: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim. I obilazio je Isus svom Galilejom naučavajući po njihovim sinagogama, propovijedajući evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć u narodu. I glas se o njemu pronese svom Sirijom. I donosili su mu sve koji bolovahu od najrazličitijih bolesti i patnja – opsjednute, mjesečare, uzete – i on ih ozdravljaše. Za njim je pohrlio silan svijet iz Galileje, Dekapola, Jeruzalema, Judeje i Transjordanije.
Riječ Gospodnja
»Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!«
Isusov poziv Petru i Andriji na jednu novu životnu misiju jednostavnom, ali izravnom riječi: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« bila je okidač za potpunu promjenu u njihovim životima.
Petar i Andrija su se bavili običnim, svakodnevnim poslom koji im je donosio kruh na stol i osiguravao dostojanstvo čovjeka koji skrbi za svoju obitelj. Prolazili su teške dane. Dane žege, kiše, neispavanosti, umora, ali i dane strepnje za svoje ukućane kada nisu mogli uloviti ništa (Lk 5,5).
No, taj posao im je sigurno davao i satisfakciju. Osjećaj zadovoljstva kada ulove ribe napretek, kada znaju da su uspjeli svojim ukućanima donjeti hranu, osjećaj korisnosti u društvu i svakodnevne socijalizacije – zadovoljstvo koje je dio naše ljudske naravi, a možemo reći i božanske jer podsjeća na one riječi iz Postanka: "I vidje Bog da je dobro!" Bog je tako nakon svoga rada-svoga procesa stvaralaštva, osjetio zadovoljstvo dobro obavljenim poslom i rezultatima. Rekli bismo da su ovi obični ribari bili kao i mnogi od nas; ljudi koji rade svoj posao kako bi osigurali sebi i svojoj obitelji siguran dom, kako bi se osjetili korisnima i donjeli promjenu drugima. Ljudi koji imaju i dobre i loše dane, ali se nedaju obeshrabriti i nastavljaju dalje.
No u tom ključnom trenutku u povijesti, kada je Božansko svijetlo odlučilo sići među nas ljude i pokazati nam za što smo zbilja stvoreni, Petar i Andrija se nisu dvoumili. Odlučno su u Isusu prepoznali biser radi kojeg su bili spremni prodati sve što imaju (Mt 13, 45-46) i krenuti za njim. Nije li bila fascinantna ta odlučnost u njima? Evanđelist piše da su brzo ostavili mreže i pošli za njim.
Nije bilo razduljivanja.
Nije bilo kalukulacije.
Taj unutarnji impuls koji su osjetili slušajući Isusov poziv, nisu ugušili razgovorima s ljudima, traženjem bespotrebnih savjeta, dugim oproštajima, slikama, događajima..jednostavno su se prepustili Isusovom vodstvu.
Oni su od sigurnih ljudi koji se bave svojim svakodnevnim poslom, postali ljudi spremni ući u rizik života jer su osjetili da je Isus onaj koji im može dati nešto više od svakodnevice, nešto više od obične ljudskosti. Nešto božansko.
Isus te sada gleda i smješka ti se. I danas te zove kao što je zvao Petra i Andriju prije 2000.g. Govori ti: "Petre, Andrija, Ivane, Marija, Anita...hajde za mnom. Idemo promijeniti svijet." Neka danas ove Isusove riječi odzvanjaju u tebi. Bog ti govori da te voli i da ima plan za tvoj život, ali morat ćeš osjetiti da ovisiš o Njemu. Kada se to iskusi, događaju se nevjerovatne stvari za koje nisi ni zamišljao da su moguće. Petar i Andrija, kao i ostali apostoli su svjedoci toga.
S Bogom nema kalkulacije i sigurnosti, ali je upravo u tom prepuštanju Njegovu vodstvu sva ljepota našeg preobraženja u ljude koji sve više sliče Isusu, ljude na sliku Božiju!