Prvo čitanje:
Izl 24, 3-8
Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa.
Čitanje Knjige Izlaska
U one dane:
Dođe Mojsije i kaza narodu sve riječi Gospodnje i sve odredbe. A sav puk odgovori u jedan glas: »Sve riječi što ih Gospodin reče vršit ćemo.« Tada Mojsije popiše sve riječi Gospodnje. A ujutro podrani te podigne žrtvenik na podnožju brda i dvanaest stećaka za dvanaest plemena Izraelovih. Zatim naloži mladim Izraelcima da prinesu žrtve paljenice i da žrtvuju Gospodinu junce kao žrtve pomirnice. Mojsije uhvati krv; polovicu krvi ulije u posude, a polovicu izlije po žrtveniku. Prihvati zatim Knjigu Saveza pa je narodu glasno pročita, a narod uzvrati: »Sve što je Gospodin rekao izvršit ćemo i poslušat ćemo.« Mojsije potom uzme krvi te poškropi narod govoreći: »Ovo je krv Saveza koji Gospodin sada s vama sklapa na temelju svih ovih riječi.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 116, 12-13.15.16bc-18
Pripjev:
Uzet ću čašu spasenja i zazvati ime Gospodnje.
Što da uzvratim Gospodinu
za sve što mi je učinio?
Uzet ću čašu spasenja
i zazvati ime Gospodnje.
Dragocjena je u očima Gospodnjim
smrt pobožnika njegovih.
Tvoj sam sluga, sin službenice tvoje:
ti si razriješio okove moje.
Tebi ću prinijeti žrtve zahvalne,
zazvat ću ime Gospodnje.
Izvršit ću Gospodinu zavjete svoje
pred svim pukom njegovim.
Drugo čitanje:
Heb 9, 11-15
Krv Kristova očistit će savjest našu.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo: Krist se pojavi kao veliki svećenik budućih dobara pa po većem i savršenijem šatoru – nerukotvorenu, koji nije od ovoga stvorenja – i ne po krvi jaraca i junaca, nego po svojoj uđe jednom zauvijek u svetinju i nađe vječno otkupljenje.
Doista, ako već poškropljena krv jaraca i bikova i pepeo juničin posvećuje onečišćene, daje tjelesnu čistoću, koliko će više krv Krista – koji po Duhu vječnom samoga sebe bez mane prinese Bogu – očistiti savjest našu od mrtvih djela, na službu Bogu živomu!
A radi ovoga je posrednik novoga saveza: da po smrti za otkupljenje prekršajâ iz starog saveza pozvani zadobiju obećanu vječnu baštinu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Mk 14,12-16.22-26
Ovo je tijelo moje. Ovo je krv moja.
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati pashu, da odemo i pripravimo?«
On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: 'Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao pashu sa svojim učenicima?' I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.«
Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave pashu.
I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.«I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga - novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«
Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Dragi naši,
Sveto Pismo nam vrlo često govori o savezu. Bog nam je mnogo puta ponudio savez i učinio s nama ugovor. Dosta je se sjetiti Noe, Abrahama i Mojsija. Savez je ključna riječ Biblije i označuje zajedništvo Boga i Božjeg naroda.
Bog je naš Stvoritelj i imamo prava i dužnosti s obzirom na Stvoritelja, koji nam je odredio određenu ulogu na zemlji i koji će od nas tražiti da mu položimo račun za svoj život i djela.
Kada govorim o savezu ne mislim na pojedinačan ugovor između Boga i svakoga čovjeka, nego o ugovoru između Boga i velike skupine ljudi.
Tako Noa zastupa pred Bogom sve svoje potomstvo, čitav ljudski rod poslije potopa; dok Abraham i Mojsije predstavljaju cijeli izabrani narod.
S Božje strane ponuđeni savez ljudima znači novi dokaz njegove ljubavi, kojom hoće uvjeriti svoj narod da može uvijek računati na svaku njegovu pomoć i da mu se Bog nikad neće iznevjeriti niti će ga razočarati.
Krist je Posrednik Novoga Saveza s Bogom. Uspostavio je novo bogoslužje da bi ljudi mogli Boga odsada slaviti, kao što ga je Krist proslavio samim sobom, prinoseći Bogu za žrtvu sebe same sa svime što imaju i jesu.
Ono što je Krist učinio na Posljednjoj Večeri i što se odmah iza toga s njim samim zbilo na križu, to se sada ponavlja u svakoj žrtvi svete Mise.
Isus za vrijeme te vazmene večere, uoči svoje muke i smrti na križu, ustanovio je Euharistiju. Otada Crkva neprestano prinosi tu žrtvu spominjući se jedincate Kristove žrtve kojom je On ljude priveo iz smrti u život.
»I dok su blagovali, uze Isus kruh, zahvali Bogu, razlomi ga pa im ga dade govoreći: „Uzmite, ovo je tijelo moje.” Zatim uze kalež te zahvali pa im ga dade. I svi su pili iz njega. I reče im: „Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se prolijeva za sve.”« Mk 14,22-24
Gospodin i danas s nama želi svetkovati svoju Pashu, svoj prijelaz iz smrti u život. Cilj ove svete gozbe je da postanemo i mi, sutijelo i sukrv s Kristom. Time se najtjesnije povezujemo i među sobom.
Slaveći blagdan Presvetoga Tijela i Krvi Kristove, mi želimo pred svim ljudima javno iskazati svoje poštovanje Kristu, tajanstveno ali zbiljski među nama nazočnomu u Euharistiji.
Euharistija je vrhunac, kojemu teži sva djelatnost Crkve i ujedno izvor iz kojega proistječe sva njezina snaga.
»Iz Euharistije kao iz izvora izlijeva se na nas milost te se s najvećim uspjehom postizava ono posvećenje ljudi i proslava Boga u Kristu prema čemu se kao prema svojoj svrsi stječu sva druga djela Crkve.« (SC 10)
Obnavljanje Saveza između Gospodina i ljudi u Euharistiji, privlači i podiže vjernike u neodoljivoj ljubavi Kristovoj. To je ujedno i razlog da se svi koji su vjerom i krštenjem postali djeca Božja sastaju zajedno, usred Crkve hvale Boga, sudjeluju kod žrtve i blaguju Gospodnju večeru.
Zdenčani, životom svjedočimo, što smo vjerom prihvatili.
Isusova želja je da se mi, njegovi učenici radi njega i u njemu sastajemo, da budemo zajedno, da se molimo, da se sjećamo njegovih riječi, da si uzajamno iskazujemo djela ljubavi, da se pričesno s njim sjedinjujemo i da se tako sjedinjeni s Kristom i među sobom opet razilazimo u svijet, te i druge ljude dovodimo Bogu i upoznajemo ih s Božjom ljubavlju i prisutnošću.
Po Euharistiji živimo otajstvo smrti Kristove, budimo dionikom njegove vječne slave, u jedinstvu kojem neće biti kraja.
N.M.