Prvo čitanje:
Post 15, 1-6; 21, 1-3
Baštinik će biti tvoj potomak.
Čitanje Knjige Postanka
U one dane: Dođe riječ Gospodnja Abramu u viđenju:
"Ne boj se, Abrame, ja sam ti zaštita; a nagrada tvoja bit će vrlo velika!"
Abram odgovori: "Gospodine moj, Jahve, čemu mi tvoji darovi kad ostajem bez poroda; kad je mojoj kući nasljednik Eliezer Damaščanin? Kako mi nisi dao potomstva - nastavi Abram - jedan će, eto, od mojih ukućana postati moj baštinik." Ali mu Jahve opet uputi riječ: "Taj neće biti tvoj baštinik, nego će ti baštinik biti tvoj potomak." Izvede ga van i reče: "Pogledaj na nebo i zvijezde prebroj ako ih možeš prebrojiti." A onda doda: "Toliko će biti tvoje potomstvo." Abram povjerova Jahvi, i on mu to uračuna u pravednost.
Jahve se sjeti Sare kako je rekao i učini joj kako je obećao: Sara zače i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog označio. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 105, 1-6.8-9
Pripjev:
On je Gospodin, Bog naš, on se uvijek sjeća svojega saveza.
Hvalite Gospodina, prizivajte mu ime,
navješćujte među narodima djela njegova!
Pjevajte mu, svirajte mu,
pripovijedajte sva njegova čudesa!
Dičite se svetim imenom njegovim,
neka se raduje srce onih što traže Gospodina!
Tražite Gospodina i njegovu snagu,
tražite svagda njegovo lice!
Sjetite se čudesa koja učini,
njegovih čuda i sudova usta njegovih!
Abrahamov rod sluga je njegov,
sinovi Jakovljevi njegovi izabranici!
On se uvijek sjeća svojega saveza,
riječi koju dade tisući naraštaja:
Saveza koji sklopi s Abrahamom
i zakletve svoje Izaku.
Drugo čitanje:
Heb 11, 8.11-12.17-19
Abrahamova, Sarina i Izakova vjera.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Braćo:
Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu i pijeska nebrojena na obali morskoj.
Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će ti se nazivati potomstvo! - uvjeren da Bog može i od mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 2,22-40
Dijete je raslo, puno mudrosti.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Kad se po Mojsijevu zakonu navršiše dani njihova čišćenja, poniješe Isusa u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu – kao što piše u Zakonu Gospodnjem.
Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret. A dijete je raslo, jačalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ovaj je blagdan uveden u opću Crkvu na poticaj katolika iz Kanade, među kojima se u prošlom stoljeću počela širiti plodna pobožnost prema svetoj obitelji Isusa, Marije i Josipa. Kršćani mlade zemlje u industrijskom razvoju osjetili su u Isusu, Mariji i Josipu uzor i pomoć. Ponajprije zato što su majke počele zarađivati za kuću radom izvan obitelji, muževi počeli raditi daleko od svojih kuća, a djeca u školi ili na ulici počela biti izlagana utjecajima koji nisu uvijek povoljno djelovali na njihovo ljudsko i vjerničko sazrijevanje. Prvi put blagdan je uveden u sveopću Crkvu 1893. i postavljen na 3. nedjelju po Bogojavljenju. Godine 1921. sastavljena je nova misa za ovaj blagdan koji je premješten na nedjelju po Bogojavljenju. Najnovija liturgijska reforma pomaknula ga je na nedjelju po Božiću, a kad takve nedjelje nema u vremenu između Božića i Nove godine, blagdan se slavi 30. prosinca.
Bog je sam izabrao obitelj kao mjesto svoga rođenja, rasta, sigurnosti. Bog je samim time i posvetio svaku obitelj i učinio ju Božjom institucijom.
Kroz obitelj Isus je rastao, učio, ušao u dublju svijest o svojem Božanskom Sinovstvu. Je li to slučajnost?
Sveta obitelj nam je uzor, mjerilo, cilj, našim obiteljima i Zdencu kao jednoj velikoj obitelji. Kakva je to obitelj? U Isusovoj obitelji Bog je bio na prvom mjestu. Bog je taj koji je spojio tu obitelj, koji ju je čuvao, brinuo se o njoj. A obitelj je bila otvorena, puna povjerenja u Boga. Osluškivali su Njegovu volju i smatrali bitnim jedino što On kaže.
Osluškujemo li u svojoj obitelji Božju volju? Osluškujemo li u Zdencu Božju volju? Vjerujemo li da nas Bog vodi, čuva nas i brine se za nas? Je li naše povjerenje u Božjim rukama?
Okupljajmo se na molitvu poput Svete Obitelji, iz molitve crpimo nadahnuća i snagu za život, njegujmo svoj odnos s Bogom. U svemu tražimo Božju volju, Božji govor pa i kroz događaje. Nisu oni samo molili, mukotrpno su radili. Rad je imao mjesto koje mu pripada, a to je da doprinesu zajednici svojim radom.
Sveta obitelj je uzor rada, ali i uzor siromaštva. Živjeli su život u jednostavnosti, skromnosti i nenavezanosti na materijalna dobra.
Zdenčani, prepoznajemo li sebe i svoj život u potpunoj predanosti i povjerenju u Boga?
Sveta Obitelj uzor je i odgoja. Isus je morao slušati Mariju i Josipa. U obitelji je naučio vrline koje trebaju vladati u svakoj kršćanskoj obitelji kao i u cijeloj Crkvi, pa i u Zdencu: milosrđe, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost, međusobno praštanje te iznad svega - ljubav! A iznad svega Isusa su vodili Ocu. Kroz susrete s Bogom u Hramu, On je došao do svog identiteta, do svog poziva, do svoje svijesti o Bogu i kako Bog treba voditi njegov život. Sve ovo vrijedi za svakoga od nas. Prepustiti se Bogu, ići svojim putom, vođen od Boga.
Zdenčani i mi budimo Obitelj. Živimo život ispunjen Bogom. Sveta Obitelj nam je poticaj kako funkcionirati i koje vrijednosti trebaju vladati u našoj obitelji.
Nasljedujmo njihov primjer.
N.M.