Prvo čitanje:
Pnz 8, 2-3.14b-16a
Hranio te manom za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci.
Čitanje Knjige Ponovljenog zakona
Mojsije reče narodu: »Sjećaj se svega puta kojim te Gospodin, Bog tvoj, vodio po pustinji ovih četrdeset godina da te ponizi i iskuša i dozna što ti je u srcu: hoćeš li držati zapovijedi njegove ili nećeš. Ponizivao te i glađu morio, a onda te hranio manom, za koju nisi znao ni ti ni tvoji oci, da ti pokaže kako čovjek ne živi samo o kruhu nego da čovjek živi o svakoj riječi što izlazi iz usta Gospodnjih.
Nemoj zaboraviti Gospodina, Boga svoga, koji te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće ropstva; koji te proveo kroz onu veliku i strašnu pustinju, kroz zemlju plamenih zmija i štipavaca, suhim i bezvodnim krajem; koji ti je izveo vodu iz stijene tvrde kao kremen; koji te u pustinji hranio manom, nepoznatom tvojim ocima.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 147, 12-15.19-20
Pripjev:
Slavi, Jeruzaleme, Gospodina.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje:
1Kor 10, 16-1
Jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi.
Čitanje Prve poslanice svetoga Pavla apostola Korinćanima
Braćo! Čaša blagoslovna koju blagoslivljamo nije li zajedništvo krvi Kristove? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo tijela Kristova? Budući da je jedan kruh, jedno smo tijelo mi mnogi; ta svi smo dionici jednoga kruha.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 6, 51-58
Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Reče Isus mnoštvu: »Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.«
Židovi se nato među sobom prepirahu: »Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?« Reče im stoga Isus: »Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piće istinsko. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet će po meni. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše očevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet će uvijeke.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ne možemo sve shvatiti razumom. Čovjek je i duhovno biće pa je prepušten i vjeri. Materija je opipljiva, a fizički zakoni razumljivi, Božji znakovi ostaju skriveni u tajnu vjere.
Svećenik na svakoj misi nakon pretvorbe, raširenih ruku izgovara riječi „tajna vjere“. Time želi reći da ni on sam niti svako drugo biće ne može shvatiti znakovitu prisutnost Boga pod prilikom kruha i vina. Zato izgovara riječi o tajnovitosti, koja je izložena vjerovanju. Vjera je uvijek i iznova ljudski odgovor Bogu, koji se objavljuje. Ona mora biti dinamična i iz dana u dan rasti.
Tijelovo je dan posvješćivanja Božje prisutnosti u znaku kruha i vina. To je dan radosti. Isus je s nama do svršetka svijeta. Isusovo tijelo je hrana za vječni život i svatko tko je blaguje rađa se za život vječni.
Iz euharistije izviru drugi znakovi, odnosno sakramenti Božje prisutnosti i darivanja ljudima. Čovjek ne može razumom spoznati niti razumjeti kako je u kruhu prisutna Isusova smrt i uskrsnuće i u vinu Bog sam, ali to doznaje vjerom.
Kršćanin uviđa u euharistijskom kruhu i vinu da je tu ne samo to što se sjetilima spoznaje, nego daleko više ljubav Isusa Krista, njegova smrt za čovjeka, njegova čovjekoljubivost, njegovo oproštenje grijeha i život vječni. (T. Ivančić)
U Euharistiji Bog postaje opipljiv. U tom znaku on se potpuno daje svakom čovjeku. Sam Isus iz Nazareta pruža nevidljivo prijateljstvo na vidljiv način. Njegove riječi ohrabruju: „Pogledaj u mene! S Tobom sam i za Tebe!“ Ta njegova poruka ohrabruje svako srce jer „Tko jede moje tijelo i pije moju krv, ostaje u meni i ja u njemu“ – kaže on. „Tko jede moje tijelo, neće umrijeti nikada“ i „Tijelo je moje hrana za život svijeta. Ja sam kruh života“, kaže Isus.
Znak kruha i vina je dar Božje neizrecive ljubavi. U njemu nam Isus daruje čitavoga sebe. Kao što je tijekom svoga zemaljskog hoda bio blizak svakome, tako je i dalje dar svakome čovjeku. On i danas želi slušati sve što mu ljudi govore, ostati blizak svakome. Naša ljudska potreba je da netko bude uvijek uz nas.
No spasonosna nam je istina da je Isus uvijek tu. On je uvijek uz one, koji ga traže. Isus je stalno prisutan u euharistiji. U svakoj misi, u svakoj pričesti on je opipljiv.
Posvijestimo ovu veličanstvenu poruku bliskosti neba i pobjede nad svim ljudskim nevoljama. Zdenčani, slavimo euharistiju, to je hrana za naše duše. Euharistija je naša najveća radost. Primajući Isusovo tijelo i njegovu krv, pod prilikama kruha i vina, postajemo kao Isus.
Euharistija je naša sigurnost, naša sadašnjost i budućnost cijelog čovječanstva, ona stvara nadu, pa i ondje gdje je svaka nada umire.
Kolikoj je djeci, starijima, obiteljima, potrebitima, Zdenac, sa svojim članovima, suradnicima, prijateljima vratio nadu i vjeru u bolji život. Raspoloživost, motivacija, poticaj za pomoći, ustrajnost, hrabrost ići gdje nitko neće, crpimo iz Euharistije iz živog Isusa.
N.M.