Prvo čitanje: Iz 49,14-15
49 14Sion reče: “Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi.” 15“Može li žena zaboravit` svoje dojenče, ne imat` sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću.
Pripjevni psalam: Ps 62,2-3.6-9
62 2Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu spasenje.
3Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
6Samo je u Bogu mir, dušo moja,
samo je u njemu nada moja.
7Samo on je moja hrid i spasenje,
utvrda moja: neću se pokolebati.
8U Boga je spasenje moje i slava;
Bog mi je hridina silna, utočište.
9U nj se, narode, uzdaj u svako doba;
pred njim srca izlijevajte:
Bog je naše utočište!
Drugo čitanje: 1 Kor 4,1-5
4 1Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih. 2A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni. 3Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim. 4Doista, ničega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin. 5Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne dođe Gospodin koji će iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada će svatko primiti pohvalu od Boga.
Evanđelje: Mt 6,24-34
6 24"Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu." 25"Zato vam kažem: Ne budite zabrinuti za život svoj: što ćete jesti, što ćete piti; ni za tijelo svoje: u što ćete se obući. Zar život nije vredniji od jela i tijelo od odijela?" 26"Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju niti sabiru u žitnice, pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac. Zar niste vi vredniji od njih? 27A tko od vas zabrinutošću može svome stasu dodati jedan lakat? 28I za odijelo što ste zabrinuti? Promotrite poljske ljiljane, kako rastu! Ne muče se niti predu. 29A kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne zaodjenu kao jedan od njih. 30Pa ako travu poljsku, koja danas jest a sutra se u peć baca, Bog tako odijeva, neće li još više vas, malovjerni?" 31"Nemojte dakle zabrinuto govoriti: `Što ćemo jesti?` ili: `Što ćemo piti?` ili: `U što ćemo se obući?` 32Ta sve to pogani ištu. Zna Otac vaš nebeski da vam je sve to potrebno. 33Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati. 34Ne budite dakle zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Ne budite zabrinuti za život svoj…Pogledajte ptice nebeske! Ne siju, ne žanju…pa ipak ih hrani vaš nebeski Otac…
Bezbrižnost, potpuno prepuštanje Bogu, znam da se Bog brine za mene. To bi bilo jednostavno, ali ne bi bilo pravedno, briga je sastavni dio našega života. Brigu se ne može jednostavno izbrisati. Kako onda razumjeti Isusove riječi? Svatko se od nas mora brinuti, mnogi su nam povjereni, povjerena su nam djeca, roditelji, radno mjesto, okoliš, svaki čovjek... Svatko je od nas uvučen u potrebnu brigu koje se jednostavno ne može otresti.
Današnje evanđelje ne poziva nas na bezbrižnost i na lakomislenost, želi nas sačuvati od pretjerane brige za naš život.
Ono pravo i bitno što kršćanina razlikuje od čovjeka koji je usmjeren samo na zemaljsko je odnos prema Bogu i vječnosti. Pred očima nam treba biti ono pravo, a to je Bog, život s Njim, zajedništvo kraljevstva nebeskoga na koje smo svi pozvani.
Isus kaže i: "Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu!" Ovom rečenicom nam sve pojašnjava: ne budite zabrinuti za vaš vlastiti život, nego budite zabrinuti za druge. Brinite se za bolesne, siromahe, beskućnike, brinite se za mir i pravednost. Briga da, ali ne za sebe, nego briga za bližnje. To je ono što Isus zahtijeva i traži.
Briga da, ali ne za sebe. Bog se brine za nas i možemo se prepustiti. Gospodin u čitanju proroka Izaije kaže: "Tebe ja zaboraviti neću."
Brige svakidašnjice neće nestati, ali imamo nadu. Povjeravamo se vodstvu dobroga Oca nebeskoga koji nam daruje sve što trebamo. Bog se brine za nas, za nas je tu, pozvani smo. Vjerujemo u Njegovu pomoć i Njegovu potporu za naš život.
Naša briga za život nošena je od čvrstog povjerenja u Božju ljubav i potporu.
Bog nas ne napušta, pozvani smo na sudjelovanje u vječnom životu, u vječnoj sreći!
Što smo više ispunjeni ljubavlju, više zaboravljamo vlastite brige i mislimo na druge. Zalaganje i predanje za bližnje čine nas radosnim. Tko daje, prima.
Povjerimo svoj život živomu Bogu, da se on istinski na božanski način brine za nas! Ako mu darujemo svoj život, naš život će postati dar ljubavi za druge. Tada će od nas biti uzete sve nekorisne brige i mi ćemo primiti život u punini.
Zdenčani, sve možemo samo ako Bog ostaje apsolutno mjerilo u našemu životu.
N.M.