Svetkovina - Krist Kralj

Ti kažeš: Ja jesam kralj

Ovom posljednjom nedjeljom u crkvenoj godini spominjemo se jedne, možda za nas i neobične svetkovine - svetkovine Krista Kralja.

Isus je kao što znamo rođen za vrijeme vladavine cara Augusta. Ovaj car se spominje kao onaj koji je pozvao na popis stanovništva čitavog Izraela. U trenutku kada najmoćniji čovjek rimskog carstva iskazuje svoju moć - u našu ljudsku povijest ulazi malo djetešce koje će tu istu povijest duboko uzdrmati i ostati zauvijek zapamćeno.

Njegovo kraljevstvo nije kraljevstvo ovoga svijeta. Njegovu titulu i kraljevsko podrijetlo ne potvrđuju velikani ovog svijeta, već mali i ponizni ljudi otvorena srca. Ta se stvarnosti očituje od trenutka njegova rođenja pa sve do njegove smrti. Isusovom rođenju nazočili su siromašni pastiri koji su u ovom djetetu prepoznali Spasitelja svijeta (Lk 2, 10-12); daruju ga mudraci darovima dostojnima pravog Boga, Kralja i Čovjeka (Mt 2, 1-12); starac Šimun u njemu vidi onoga koji dolazi kao obećani Mesija (Lk 2,22-35). Kroz njegov život i djelovanje kao Pomazanika priznaju ga apostoli na čelu sa Petrom (Mt 16,16); Bartimej jerihonski slijepac u njemu vidi Davidova potomka (Lk 18, 38-39); mnoštvo naroda želi ga proglasiti kraljem (Iv 6,14-15). Ako promotrimo dalje niti u posljednjim trenutcima Kristova života ne nedostaje kraljevskih motiva: trnova kruna umjesto zlatne krune, skrletni plašt umjesto kraljevskog plašta, trstika umjesto vladarskog žezla, drvo križa umjesto kraljevskog prijestolja i natpis na križu koji svjedoči o njegovom kraljevanju (Usp. Mk 16-20).

Ovo nedjeljno evanđelje donosi nam sliku pravog kralja. Ne moćnog i snažnog kralja koji vlada čvrstom i nepopustljivom rukom, okružen velikom vojskom i dvorjanicima koji su mu neprestano na usluzi. Već Kralja punog milosrđa koji neprimjetno ulazi u naše živote kako bi nas pozvao da mu se pridružimo i postanemo nalik njemu. Ako se odlučimo za njega i pristanemo biti dio njegova Kraljevstva naš se udio neće očitovati kroz gomilanje bogatstva, ministarske foteljama ili stjecanje slave, nego kroz nepropadljivo blago koje se može postići samo na nebesima (Lk 12,33)

Građevine, spomenici, biste i kraljevstva ovog svijeta neizbježno propadaju suočeni sa zubom vremena dok Kristovo kraljevstvo ostaju zauvijek. Ususret ove nedjelje ostaje nam samo jedna stvar uzviknuti zajedno sa blaženim Martinom Martinezom Pascualom: „Vivo Christo Rey“ (Živio Krist Kralj).

N.Palac

Za duhovnu izgradnju Zdenčana

Nedjelja je Krista Kralja neba i zemlje, čije kraljevstvo nema kraja i svršetka.

Kralj, kraljevstvo asocira nas na monarhiju, podanike, časnike na kraljevu dvoru, strukturu koja jednima omogućava slobodu u smislu provođenja svih želja koje gode ljudskoj naravi a drugima oduzima svu slobodu i stavlja ih kao instrumente u službu ovih vladajućih.

Takvu sliku i očekivanja imali su i hranili židovi svih vjekova i još uvijek za nju se bore svojim ratovanjem, kako bi proširili granice svoje države Izraela, ubijajući Palestince.

Evanđelje za ovu nedjelju donosi isječak scene Isusa na sudu pred Pilatom. Rimski prokurator  upitno ponavlja tvrdnju,  zbog koje ga on  treba osuditi na smrt, na traženje naroda i njihovih vođa. Isus mu uzvraća protupitanjem: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?"  Pilat se počinje braniti dokazima da on nije židov, da su ga  Isusov narod i svećenički poglavari izručili njemu.

Isus  je osuđen, ipak vlada situacijom i koristi priliku da objasni tko je On i od kuda je njegovo kraljevstvo. Kraljevstvo Njegovo ni po čemu nije slično ovozemaljskom kraljevanju.

Zatim argumentira svoju tvrdnju dokazom da On nema svoju vojsku niti sluge koje bi ginule za njega i svojim oružjem i životima spriječile Njegovo izručenje.

Pilat zbunjen propituje: "Ti si dakle kralj?"

Očito nije razumio da ima jedno drugo Božje kraljevanje, na osnovama poslušnosti Bogu.

Isus štoviše proglašava da se zato rodio i došao na ovaj svijet da svjedoči za istinu i tko je god od istine, sluša njegov glas.

Pogledajmo  prvo i drugo čitanje i njihovu povezanost s Isusom Kraljem.

Sin čovječji, na oblacima dolazi Pradavnome da od njega primi vlast, čast i kraljevstvo za svu vječnost. Sv. Ivan u Isusu Kristu vidi ispunjenje Danijelova proroštva. On nas je ljubio i svojom krvlju nas otkupio, učinivši nas kraljevskim svećenstvom za vjekove.

U tome je njegovo kraljevanje različito i nadilazi zemaljske vladare. Po spašavanju svega čovječanstva od grijeha On je Alfa i Omega, Onaj koji jest, koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.

Očima Pilata i židova Sin Božji bio je zastrt oblakom Isusova ljudskog izgleda, naravi. Svoja očekivanja zasnivali su na čisto ljudskim razmišljanjima i kalkulacijama, koja paze na ovozemaljsku vlast, čast i slavu. Ugoditi svome tijelu i svome egu. Osigurati sebi i svojima dug i  lagodan život ovdje na zemlji.

Nas,  koji slušamo Isusov glas i činimo što je Njemu milo, Isus poziva da u „oblaku“ ljudske naravi svake osobe služimo Njemu koji jest. Naše tjelesne oči, uši, ruke, srce, usta neka su kanali za duhovne oči, uši, ruke, srce i usta u komunikaciji sa Sinom Čovječjim čije kraljevstvo ne pripada ovom zemaljskom poretku.

Misionari Milosrđa znaju da Bogu služe, zato odvažno i spremno trpe protivštine koje im dolaze od „zemaljskih“ situacija i ljudi. Nisu pasivni u trpljenju, već hrabro i ponizno vladaju svakom situacijom na Isusov način.

S. Ljilja Lončar
Službenica Milosrđa