Riječ svojim dahom širi i želi nadahnuti sva stvorenja. Ono što ima kao Jedinorođeni Sin želi dati i nama – moć da postanemo djeca Božja (1,12). Toliko je snažan duh zajedništva kojeg dijele Otac i Sin.
Prvo čitanje:
Sir 24,1-2.8-12
Mudrost se Božja nastani posred izabranog naroda.
Čitanje Knjige Sirahove
Mudrost se sama slavi i u Bogu se časti i sred puka svog se hvali. Usta svoja otvara u zboru Svevišnjeg i pred njegovom se moći proslavlja. Posred naroda se svog uzvisuje i u punom svetom zboru pobuđuje divljenje i u mnoštvu izabranika ima hvalu i među blagoslovljenima ona se sama ovako blagoslivlje: »Zapovjedi mi Stvoritelj sviju stvari i koji me stvori, odredi mjesto za šator moj i reče: ‘Nastani se u Jakovu i uđi u baštinu Izraelu.’ Prije vjekova, odiskona, on me stvorio i neću prestati dovijeka. Pred njim sam služila u svetom šatoru i potom se nastanila na Sionu. Dao mi je tako spokoj u milome gradu i vlast mi je u Jeruzalemu. Tako se ukorijenih u slavnom narodu, na dijelu Gospodnjem, u baštini njegovoj, i u punom zboru svetih moj je boravak.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 147,12-15.19-20
Riječ tijelom postade i nastani se među nama.
Slavi Gospodina, Jeruzaleme,
hvali Boga svoga, Sione!
On učvrsti zasune vrata tvojih,
blagoslovi u tebi tvoje sinove.
On dade mir granicama tvojim,
pšenicom te hrani najboljom.
Besjedu svoju šalje na zemlju,
brzo trči riječ njegova.
Riječ svoju on objavi Jakovu,
odluke svoje i zakone Izraelu.
Ne učini tako nijednom narodu:
nijednom naredbe svoje ne objavi!
Drugo čitanje:
Ef 1,3-6.15-18
Po Isusu nas predodredi za posinstvo.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, on koji nas blagoslovi svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu. Tako: u njemu nas sebi izabra prije postanka svijeta da budemo sveti i bez mane pred njim; u ljubavi nas predodredi za posinstvo, za sebe, po Isusu Kristu, dobrohotnošću svoje volje, na hvalu slave svoje milosti. Njome nas zamilova u Ljubljenome.
Zato i ja, otkad sam čuo za vašu vjeru u Gospodinu Isusu i za ljubav prema svima svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas i sjećati vas se u svojim molitvama: Bog Gospodina našega Isusa Krista, Otac slave, dao vam Duha mudrosti i objave kojom ćete ga spoznati; prosvijetlio vam oči srca da upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 1, 1-18
Riječ tijelom postane i nastani se među nama.
Početak svetog Evanđelja po Ivanu
U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše u Boga i Riječ bijaše Bog. Ona bijaše u početku u Boga. Sve postade po njoj i bez nje ne postade ništa. Svemu što postade u njoj bijaše život i život bijaše ljudima svjetlo; i svjetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze.
Bî čovjek poslan od Boga, ime mu Ivan. On dođe kao svjedok da posvjedoči za Svjetlo da svi vjeruju po njemu. Ne bijaše on Svjetlo, nego – da posvjedoči za Svjetlo.
Svjetlo istinsko koje prosvjetljuje svakog čovjeka dođe na svijet; bijaše na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima dođe i njegovi ga ne primiše.
A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego – od Boga.
I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine.
Ivan svjedoči za njega. Viče: »To je onaj o kojem rekoh: koji za mnom dolazi, preda mnom je jer bijaše prije mene!« Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.Uistinu, Zakon bijaše dan po Mojsiju, a milost i istina nasta po Isusu Kristu. Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Proslov Ivanova evanđelja je svečani ulazak u Isusov misterij. Teološki dubok i doseže visinu mistika koji prima i prenosi Božansku objavu na poetski način. Putem Riječi, koja je i svjetlo i život, objavljuje se do sada nečuveni i nevidljivi Bog. Riječ i Život glavna su obilježja kojim se Ivan služi da istakne Isusovo poslanje na zemlji.
Čitajući Proslov imamo doživljaj da se nalazimo pred nečim veličanstvenim što se ne da rascjepkati i složiti u pojedinačne pojmove
U nama se rađa želja za Vječnim.
Prolog izražava onu duboku i tajanstvenu želju za promatranjem Boga, za slušanjem onoga što On poručuje u svojoj Riječi – kako želi obgrliti čovječanstvo i uzdići ga u svjetlo, u sjaj svoje slave.
U početku bijaše Riječ…
Riječ razlikuje čovjeka od životinje. Za razliku od životinje, za čovjeka riječ je princip spoznavanja i komuniciranja. Ona hrani i oblikuje čovjekovu inteligenciju i volju. Čak određuje njegovo biti i djelovati jer čovjek postaje riječ koju sluša, kojom se hrani.
Ivan pred nas stavlja Riječ pisanu velikim slovom. Ta Riječ je izvan vremena i stvaranja jer o Stvaranju se počinje govoriti tek u trećem retku…
U Starom Zavjetu Bog stvara svijet svojom riječju (Ps 32,6.9), pomoću nje komunicira i objavljuje se prorocima (Jer 1,4). S druge strane, lo,goj, logos u grčkom znači misao i riječ; ona u grčkoj filozofiji označava smisao koji prožima čitav kozmos i čini ga smislenom harmoničnom cjelinom – logos je dakle smisao svijeta.
Ivan se služi pojmom logos, riječ da ukaže na Onoga koji govori i time se izriče, daruje se. Onaj tko sluša, prihvaća tu riječ i pohranjuje unutar sebe, analizira je; iz nje upija mudrost i hrani se njome.
Ako imamo u vidu da u 1,14 kaže Riječ tijelom postala i nastanila se među nama, time Ivan želi reći da in principio, u počelu naše stvarnosti nije neka slijepa nužnost ili čisti slučaj, nego jest Riječ. Riječ kojom se Bog izriče i daruje čovjeku. In principio, u počelu postojanja svega što vidimo jest Božja volja i ljubav kojom želi stupiti s nama u odnos i zato će nam uputiti svoju Riječ.
Dok Knjiga Postanka tvrdi da je in principio, u počelu to da je Bog stvorio i uredio kozmos, evanđelist Ivan na temelju svog iskustva s Isusom, tvrdi da je u počelu svega Riječ kojom Bog želi s nama stupiti u odnos.
Riječ bijaše kod Boga. To znači da je prije svake svoje aktivnosti Riječ u neprekidnom zajedništvu s Bogom. Jedinorođenac prebiva u krilu Očevu.
Kontemplacija i intimnost s Bogom prethode svakoj aktivnosti Logosa, pa i onako uzvišenoj kakvo će biti Stvaranje koje će uslijediti (1,3).
Riječ po svojoj naravi je dinamična, uvijek je nekom upućena.
Sve postade po njoj….
U 1,3 Ivan počinje govor o Stvaranju. Ako je sve stvoreno po Riječi, to znači da stvorenja nose otisak Riječi i stoga neku kvalitetu izricanja tj. komuniciranja. Ivan svojom teologijom zapravo kaže da je Stvaranje čin Božje objave – stvorena priroda objavljuje svog Tvorca. Galileo Galilei govorio je o dvije knjige objave: Biblija i uvijek otvorena knjiga prirode.
Stvorenje je od Riječi primilo u sebe život u kojem nema nikakvog počela zla (usp. Mudr 1,14) tako da nam ovdje odzvanja refren iz Post 1,1-2,4a: i vidje Bog da je dobro! Dakle, dvojbu između dobra i zla stvorenje nije primilo tijekom Stvaranja. U tu dvojbu će doći tek kad u ruke uzme svoju slobodu i stane pred odluku: slušati Riječ ili ne?
Svemu što postade u njoj bijaše život…
Život koji ima Riječ nije statički život, već snaga koja proizvodi život: on čini živim. Drugim riječima, život koji je Riječ dala Stvorenjima nije jednodimenzionalan, statičan i bez mogućnosti unapređenja. Naprotiv!
Život je zapravo sam Bog koji svojim dahom dovodi čovjeka u postojanje (usp. Post 2,7). Od samog početka čovjekov život bio je usko vezan za posluh Riječi jer dobio je zapovijed u vezi stabla nasred vrta. Posluh bi mu osigurao blizinu s Bogom, od kojega izvire njegovo postojanje (usp. Post 2,16).
Riječ svojim dahom širi i želi nadahnuti sva stvorenja. Ono što ima kao Jedinorođeni Sin želi dati i nama – moć da postanemo djeca Božja (1,12). Toliko je snažan duh zajedništva kojeg dijele Otac i Sin.
I život bijaše ljudima svjetlo…
U prethodnoj rečenici je rečeno da ono što se dogodilo i ostaje u Logosu bijaše život. Sada Ivan ide dalje i kaže da taj život bijaše ljudima svjetlost. Nakon što očituje snagu života svojim riječima i djelima, Isus će u 8,12 reći: Ja sam svjetlo svijeta, tko ide za mnom neće hoditi u tami, nego će imati svjetlost života. Uskrsnuće Lazara te Isusovo uskrsnuće i uzlazak Ocu to će dodatno potvrditi.
Logosova komunikacija s Bogom čovjeku je svjetlo jer ga drži u kontaktu s njegovim izvorom, čini ga sinom po uzoru na Sina usmjerenog prema Bogu.
Svjetlost u tami svijetli i tama ga ne obuze…
U Knjizi Postanka Stvaranje svijeta biblijski pisac predstavlja kao pobjedu svjetla – Bog svojom riječju „izvlači“ stvorenja iz tame kaosa i stvara uređeni svijet – kozmos. Njegova stvaralačka riječ pobijedila je snagu kaosa jer su stvorena bića bila veoma dobra.
Bi čovjek poslan od Boga…
Nakon govora o onom što je prethodilo Stvaranju (1,1-2) te općenito o odnosu Riječi i ljudi (1,3-5), Ivan nam pogled usmjerava na konkretnu povijest i spušta ga na pojavu Ivana Krstitelja.
Izrazom poslan od Boga predstavlja misiju Ivana Krstitelja na način na koji su predstavljani SZ-ni proroci (usp. Iz 6,8.) Krstitelj je poslan od Boga da svjedoči za Isusa da je on objavitelj i objava Božja.
Dakle, Krstitelj je još jedan u dugačkom nizu svjedoka svjetla. Svi oni su svjedočili s ciljem da svi prepoznaju svjetlo i uđu u misteriozni dijalog s Bogom kako bi osvijetlili svoje postojanje i zaživjeli svoje sinovstvo.
N.N.