Prvo čitanje: 1Kr 8, 41-43
Kada dođe k tebi tuđinac, usliši ga!
Čitanje Prve knjige o Kraljevima
U one dane: Pomoli se Salomon u hramu ovako:
»I tuđinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi imena tvoga jer je čuo za veliko ime tvoje, za tvoju jaku ruku i za tvoju mišicu ispruženu – ako dođe i pomoli se u ovom hramu, usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve što te zaište tuđinac, da bi upoznali svi narodi zemaljski ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da bi znali da je ime tvoje zazvano nad ovaj dom koji sam sagradio.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 117, 1-2
Pripjev:
Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje.
Hvalite Gospodina, svi puci,
slavite ga, svi narodi!
Silna je prema nama ljubav njegova
i vjernost Gospodnja ostaje dovijeka!
Drugo čitanje: Gal 1, 1-2.6-10
Kad bih ljudima ugađao, ne bih bio Kristov sluga./p>
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Galaćanima
Pavao, apostol – ne od ljudi ni po kojem čovjeku, nego po Isusu Kristu i Bogu Ocu koji ga uskrisi od mrtvih – i sva braća koja su sa mnom: Crkvama u Galaciji. Čudim se da od Onoga koji vas pozva na milost Kristovu tako brzo prelazite na neko drugo evanđelje, koje uostalom i ne postoji. Postoje samo neki koji vas zbunjuju i hoće prevratiti evanđelje Kristovo. Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je proklet! Što smo već rekli, to sad i ponavljam: navješćuje li vam tko neko evanđelje mimo onoga koje primiste, neka je proklet.
Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? Kad bih sveudilj nastojao ljudima ugađati, ne bih bio Kristov sluga.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Lk 7, 1-10
Ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
U ono vrijeme: Pošto Isus dovrši sve svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: »Dostojan je da mu to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.« Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla satnik prijatelje s porukom: »Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu: 'Idi' – i ode, drugomu: 'Dođi' – i dođe, a sluzi svomu: 'Učini to' – i učini.«
Čuvši to, zadivi se Isus pa se okrenu mnoštvu koje je išlo za njim i reče: »Kažem vam, ni u Izraelu ne nađoh tolike vjere.«
Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše slugu zdrava.
Riječ Gospodnja.
Razmatranje: Gospodine nisam dostojan
Evanđelje ove nedjelje poziva nas da se usmjerimo prema nutrini i razmislimo gdje i kako sami stojimo u ovoj molitvi. "Gospodine nisam dostojan…"
Tako može govoriti, onaj koji zna za svoje slabosti i potrebu pomoći, onaj koji zna dobro i za svoju krivnju i za svoj grijeh.
S radošću mislimo na to, da smo vrijedni: mi smo već na prvim stranicama Biblije nazvani "slika Božja". Mi smo "braća i sestre Isus Krista". A sveti Pavao nas naziva "stanom Božjim" i "hramom Duha Svetoga."
Što možemo iščitati iz ovog susreta? Isus prihvaća molbu satnika. Time jasno pokazuje kako mu je svaki čovjek jednako važan. Važna mu je ponajprije njegova nutarnja vjera.
On Isusa naziva Gospodinom. Ovo je vrlo važno! Time Isusu priznaje božansko dostojanstvo i gospodstvo nad životom i smrću. Isus je Bog i s pravom očekuje da ga takvim priznamo.
Trebamo biti iskreni tražitelji Boga. Samo onda kada Boga iskreno tražimo i priznajemo Bogom, samo onda kada mu ponizno priznajemo gospodstvo nad vlastitim životom, spremni smo podložiti se njegovoj volji, samo tada možemo doživjeti njegov spasiteljski zahvat u svom životu.
Tako nas Isus uvijek iznova ohrabruje, da pred Bogom budemo "drski", da sve molimo od njega, da od njega sve očekujemo, da njemu sve povjerimo. Sigurno je da Bog neće ispuniti sve naše želje. Ali jedno sasvim sigurno ispunja, ako za to molimo: "Samo reci riječ i ozdravit će duša moja." To znači da nas on ozdravlja u našem unutarnjem ja, u našoj duši, u našoj egzistencijalnoj biti, jezgri, ako dopustimo da nas oslovi. On nam govori svoju riječ. On nam uvijek iznova govori dobro. Njegova riječ može biti za nas lijek, ako je prihvatimo, pohranimo u srce i o njoj razmišljamo. On nas želi izliječiti u našim nevoljama i brigama.
I tek onda kada smo u pravom odnosu s Bogom, možemo zauzeti istinski odnos i prema drugom. Svatko je od nas načinjen na Božju sliku i samo nas dobri Bog, naš Stvoritelj, može naučiti kako prihvaćati i poštovati jedni druge u svim našim razlikama.
N.M.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Razmišljajmo ovaj tjedan o riječima apostola Pavla : „Doista, nastojim li ovo pridobiti ljude ili Boga? Ili idem li za tim da ljudima ugodim? „
Ugađamo li ljudima a zanemarujemo ono što je Božje?
Jesmo li spremni kao ovaj satnik iz evanđelja izložiti se za svoje „sluge“a ne gledati samo sebe?
Jeli svojim postupcima osiguravamo sebe ili mislimo i na bližnjega svoga, na Boga?
Neka nam Gospodin pomogne da možemo kao ovaj satnik, koji ima „funkciju“, pomoći bližnjemu….. ugroženim i obespravljenim radnicima, ženama, djeci, obiteljima….
Gospodine ne dopusti da osiguravajući sebe ugrozimo bližnjega svoga!