Prvo čitanje: Iz 43, 16-21
Evo činim nešto novo: napojit ću svoj narod.
Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin,
koji put po moru načini
i stazu po vodama silnim;
koji izvede bojna kola i konje,
vojsku i junake,
i oni padoše da više ne ustanu,
zgasnuše, kao stijenj se utrnuše:
»Ne spominjite se onog što se zbilo,
nit mislite na ono što je prošlo.
Evo, činim nešto novo;
već nastaje: zar ne opažate?
Da, put ću napraviti u pustinji,
a staze u pustoši.
Slavit će me divlje zvijeri,
čaglji i nojevi,
jer vodu ću stvorit u pustinji,
rijeke u stepi,
da napojim svoj narod, izabranika svoga.
I narod koji sam sebi sazdao
moju će kazivati hvalu!« Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 126, 1-6
Pripjev:
Silna nam djela učini Gospodin: opet smo radosni.
Kad Gospodin vraćaše sužnjeve sionske,
bilo nam je ko da snivamo.
Usta nam bjehu puna smijeha,
a jezik klicanja.
Među poganima tad se govorilo:
»Silna im djela Gospodin učini!«
Silna nam djela učini Gospodin:
opet smo radosni!
Vrati, Gospodine, sužnjeve naše
ko potoke negepske!
Oni koji siju u suzama
žanju u pjesmi.
Išli su, išli plačući
noseći sjeme sjetveno;
vraćat će se s pjesmom
noseći snoplje svoje.
Drugo čitanje: Fil 3, 8-14
Radi Krista sve izgubih, suobličen smrti njegovoj.
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Filipljanima
Braćo: Sve gubitkom smatram zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem – ne svojom pravednošću, onom od Zakona, nego pravednošću po vjeri u Krista, onom od Boga, na vjeri utemeljenoj – da upoznam njega i snagu uskrsnuća njegova i zajedništvo u patnjama njegovim, ne bih li kako, suobličen smrti njegovoj, prispio k uskrsnuću od mrtvih. Ne kao da sam već postigao ili dopro do savršenstva, nego – hitim ne bih li kako dohvatio jer sam i zahvaćen od Krista. Braćo, ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu. Riječ Gospodnja.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Iv 8, 1-11
Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: »Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?« To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: »Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen.« I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam – i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: »Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?« Ona reče: »Nitko, Gospodine.« Reče joj Isus: »Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti.«
Riječ Gospodnja.
Razmatranje: Milosrđe protiv Zakona.
Spoznali smo da se obraćenje tiče svakoga od nas, ipak osuđujemo. Zatvoreni smo u okorjelosti svojih principa, svojih propisa, svojih zakona, pa bili i oni različiti od onih koje smo tradicionalno primili. Isus je besprijekoran, ističe samo milosrđe.
Molimo li mi za svoje obraćenje?
Isus očituje Božje milosrđe pozivajući svakog čovjeka na istinsko obraćenje srca. Privlači nas donoseći svojom riječi nutarnju slobodu i svjetlo. Za Isusom ide sve više ljudi žedni pravoga Boga. Umorni od službene vjere koja nameće samo zakone bez duše.
Isus i žena imaju srce od mesa: žena, uhvaćena u zamku svojih potajnih ljubavi; Isus, goreći iz Ljubavi, izvora koji čisti i obiluje nježnošću, naočigled sviju. Dvije ljubavne povijesti koje šokiraju: dvije karike iste stvarnosti. Kakva ljubav: oči u oči, u šutnji, s Ljubavi Boga koji je postao čovjek. Kakva li dijaloga! Isus ne govori. On,Riječ Božje ljubavi, živa i oslobađajuća, šuti. Njegova je šutnja veća od riječi.
Kako se slažu Isus i ova žena, ponižena kao što smo često i mi u našim burnim životima: "Ja te ne osuđujem, ni Bog Otac koji me je poslao." Suočeni s Isusom i mi imamo svoj vlastiti sud u svojim rukama. Predajući se Isusu, u šutnji, pod njegovim blagim pogledom, postajemo slobodna bića kao ova žena.
Isusova dobrota i blagost prema nama je poznata. Za Isusa je na prvom mjestu čovjek jer gaBog ljubi.
U preljubnici možemo vidjeti sebe, svakog čovjeka koji griješi. Stalo mu je da nam pomogne, a ne da nas osudi. On je došao spasiti nas grješnike i hoće izgubljene vratiti Bogu.
Zdenčani, tražimo Istinu, samo tako ćemo doživjeti Isusov oslobađajući odgovor i započeti novi život. Ne negirajmo niti uljepšavajmo svoje grijehe. U Božjim očima mi smo vrijedni. On vidi naše potrebe i pomaže nam.
Naša najveća nevolja je otuđenje od Boga, u grijehu. On nas oslobađa od zla grijeha. On nas ljubi, Bog nas ljubi i pozvani smo odgovoriti na neizmjernu Božju ljubav.
Nitko od nas, ako je iskren, neće tvrditi da je bez grijeha. Često odvraćamo pozornost od sebe i pokazujemo prstom na druge. Za vlastito opravdanje imamo mnoštvo opravdanja: vlastitu narav, (ne)prilike, javno mnijenje, društvo, iznad svega druge ljude. Sami sebe zavaravamo.
Isus nas poučava, svojim milosrđem briše našu krivnju, ako je iskreno priznajemo i kajemo se. On nije naš sudac. Daje nam da ga upoznamo, Njega, njegovo biće, njegove dubine. Bog je ljubav!
Ostanimo s Njime povezani, sada i zauvijek.
„Kakav izgovor možeš naći ti ili bilo tko, ako on zove? Gospodin te hoće očistiti od bolne rane i izvesti te iz tame na svjetlo. Tebe traži dobri Pastir, koji ostavlja ovce koje nisu zalutale. Kad bi se ti dao samo naći, tvoj dobrotvor neće oklijevati nositi te na svojim ramenima.“ Bazilije Veliki
N.M.