Prvo čitanje:
1Sam 16, 1b.6-7.10-13a
David pomazan za kralja nad Izraelom.
Čitanje Prve knjige o Samuelu
U one dane: Reče Gospodin Samuelu: »Napuni uljem svoj rog i pođi na put! Ja te šaljem Betlehemcu Jišaju jer sam između njegovih sinova izabrao sebi kralja.« Kad su došli i kad je Samuel vidio Eliaba, reče u sebi: »Jamačno, evo pred Gospodinom stoji njegov pomazanik!« Ali Gospodin reče Samuelu: »Ne gledaj na njegovu vanjštinu ni na njegov visoki stas jer sam ga odbacio. Bog ne gleda kao što gleda čovjek: čovjek gleda na oči, a Gospodin gleda što je u srcu.« Tako Jišaj dovede sedam svojih sinova pred Samuela, ali Samuel reče Jišaju: »Gospodin nije izabrao nijednoga od ovih.« Potom zapita Jišaja: »Jesu li to svi tvoji sinovi?« A on odgovori: »Ostao je još najmlađi, on je na paši, za stadom.« Tada Samuel reče Jišaju: »Pošalji po njega jer nećemo sjedati za stol dok on ne dođe.« Jišaj posla po njega: bijaše on rumen, lijepih očiju i krasna stasa. I Gospodin reče Samuelu: »Ustani, pomaži ga: taj je!« Samuel uze rog s uljem i pomaza ga usred njegove braće; i duh Gospodnji obuze Davida od onoga dana.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 23, 1- 6
Pripjev:
Gospodin je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam.
Gospodin je pastir moj:
ni u čem ja ne oskudijevam;
na poljanama zelenim
on mi daje odmora.
Na vrutke me tihane vodi
i krijepi dušu moju.
Stazama pravim on me upravlja
radi imena svojega.
Pa da mi je i dolinom smrti proći,
zla se ne bojim jer si ti sa mnom.
Tvoj štap i palica tvoja utjeha su meni.
Trpezu preda mnom prostireš
na oči dušmanima mojim.
Uljem mi glavu mažeš,
čaša se moja prelijeva.
Dobrota i milost pratiti će mene
sve dane života moga.
U Gospodnjem ću domu prebivati
kroz dane mnoge.
Drugo čitanje:
Ef 5, 8-14
Ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist
Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Efežanima
Braćo: Nekoć bijaste tama, a sada ste svjetlost u Gospodinu: kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu. A nemajte udjela u jalovim djelima tame, nego ih dapače raskrinkavajte, jer što potajno čine, sramota je i govoriti. A sve što se raskrinka, pod svjetlošću postaje sjajno; što je pak sjajno, svjetlost je. Zato veli: »Probudi se, ti što spavaš, ustani od mrtvih i zasvijetlit će ti Krist.«
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Iv 9, 1-41
Ode, umije se pa se vrati gledajući.
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.«
Riječ Gospodnja
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U današnjem evanđelju, Ivan spominje sva stanja u kojima se može nalaziti čovjek pred Isusom. Onaj koji zna da je slijep, i koji želi ozdraviti: takav će vjerom doći do punine svjetlosti. Ima i onih kojima nije stalo do ozdravljenja, ima i onih koji misle da vide, te im objava služi samo da utvrde svoju sljepoću. Takvi misle da smiju suditi slijepog prosjaka i odbacuju Isusa. Sami sebe osuđuju na sljepoću.
Korizma je vrijeme prosvjetljenja. U nazočnosti svjedoka koji ne vjeruju svojim očima, Krist je izliječio slijepca od rođenja.
Mi krštenjem prelazimo iz tame u svjetlost, i svi se trudimo da napredujemo prema svjetlosti.
Pavao, u drugom čitanju govori nam o prvim krštenicima: krštenjem su prešli iz tame u svjetlost, „postali su svjetlost", i usprkos svojim neizbježnim kušnjama nisu se vratili djelima i ponašanju koje je nespojivo s njihovim novim stanjem.
Neka nam ova nedjelja bude nedjelja prosvjetljenja: novokrštenici postali su svjetlost, Krist u evanđelju se predstavio kao svjetlost svijeta, koji oslobađa od sljepoće, i u Vjerovanju govorimo da je „Bog od Boga, Svjetlo od Svjetla".
„Ja ne znam... Ali jednu stvar znadem: Bio sam slijep i sada vidim!" (Iv 9,12.25). Ako svjetlo vjere obasjava naš put, dobro shvaćamo smisao ove prisutnosti.
U ovom svjetlu Isusov je čin izgledao još svjetliji. Danas je naviješteni Spasitelj došao. Vrijeme je da u svojem životu donosimo mnogo roda (Iv 15,8), da pripremimo dobru žetvu (Mt 13). Došlo je vrijeme ulaska u Obećanu zemlju. I možemo rasvijetliti dvorišta svojih života.
Budimo slijepci koji se ponovno rađaju, ukorijenjeni u istinu, postanimo djeca svjetla i u Njemu boravimo uvijek.
Prihvatimo dobrotu Boga koji pere sve i prosvjetljuje sve u nama.
Nekad ste bili tama, a sada ste svjetlost, u Gospodinu (Ef 5,8).
Je li dakle važno da smo svi rođeni slijepi. To je istina! A sada smo preporođeni u svjetlu novoga Života. To je još veća istina!
Nanovo smo rođeni odozgo, da bismo ušli u Život vječni. To se događa od prvog dana krštenja, zatim sve dane i posljednjeg dana.
Ovaj slijepac, koji sada vidi, svojim ponašanjem daje nam program za naš život. Čuo je, poslušao, ide kamo ga Krist šalje. Svjedoči. Vraća se Gospodinu. I klanja mu se. . I, na kraju, slijedi ga. Tako nam se ocrtava put vjere. Gospodin, nevidljiv, svugdje je prisutan. Nevidljiv boravi s nama i čini sve. Pred nama je život i putujemo, makar tapkajući, da bismo mogli jednog dana ući u puninu svjetlosti.
Kad smo prosvijetljeni krštenjem, kaže Pavao, činimo ono dobro, pravedno i istinito, jer znamo spoznati ono što se sviđa Gospodinu (Ef 5,9). Tko bude vjerovao i krstio se bit će spašen (Mk 16,16).
Bog nas je u Isusu Kristu obasjao. Budimo zahvalni i dajmo svjedočanstvo, kao i slijepac. Sigurno je da će se mnogi protiviti i neće nas razumjeti. Ali mnogi, i naši bližnji su u traganju za istinom, trebaju svjedočanstvo vjere.
Iz tame grijeha i smrti izvodi nas samo jedan put: vjera u raspetoga i uskrsloga Otkupitelja. Mi smo ljudi uskrsne nade. Bog nas ljubi i želi nas u svojoj ljubavi za svu vječnost usavršiti. Neka nam On stalno obasjava srce svjetlom svoje milosti!
Današnje evanđelje kazuje nam kako možemo s Božjom pomoću u srcu postati ljudi koji "vide". Smijemo i trebamo moliti Boga da nas obasja svjetlom svoje milosti. Neka nas Duh Sveti oslobodi iz tame zablude, grijeha i smrti i daruje nam pravi život.
Najviše što možemo primiti "očima srca" je ljubav Božja koja nas stalno prati i uz nas je. Puno puta sve može biti nejasno, ako ne znamo i nismo načistu da je Bog kod nas i da nas ne napušta. Srcem "vidjeti" i čvrsto vjerovati, nije lako. Ipak ako nam Bog daruje svoju milost, tada se izdižemo iznad toga trenutka i postajemo ljudi koji "vide" najvažnije stvari života.
Zdenčani, jedno znajmo sa sigurnošću: Vjera je svjetlo na našem putu. Bez nje bi tapkali u mraku. Vjera otvara oči. Ona otvara srce za Boga i za druge. I dobro se može vidjeti samo srcem.
N.M.