Prvo čitanje: Pnz 6,2-6
6 2da se svega svog vijeka bojiš Jahve, Boga svoga, ti, sin tvoj i sin tvoga sina, vršeći sve zakone njegove i sve zapovijedi njegove što ti ih danas propisujem, pa da imaš dug život. 3Slušaj, Izraele, drži ih i vrši da ti dobro bude i da se razmnožiš u zemlji kojom teče med i mlijeko, kao što ti je obećao Jahve, Bog otaca tvojih. 4Čuj, Izraele! Jahve je Bog naš, Jahve je jedan! 5Zato ljubi Jahvu, Boga svoga, svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom snagom svojom! 6Riječi ove što ti ih danas naređujem neka ti se urežu u srce.
Pripjevni psalam: Ps 18,2-4.47.51
18 2Ljubim te, Jahve, kreposti moja!
3Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj;
Bože moj, pećino moja kojoj se utječem,
štite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja!
4Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna,
i od dušmana bit ću izbavljen.
47Živio Jahve! Blagoslovljena hridina moja!
Neka se uzvisi Bog, spasenje moje!
51umnožio si pobjede kralju svojemu,
pomazaniku svome milost si iskazao,
Davidu i potomstvu njegovu navijeke.
Drugo čitanje: Heb 7,23-28
7 23K tomu, mnogo je bilo svećenika jer ih je smrt priječila trajno ostati. 24A on, jer ostaje dovijeka, ima neprolazno svećeništvo. 25Zato i može do kraja spasavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. 26Takav nam Veliki svećenik i bijaše potreban - svet, nedužan, neokaljan, odijeljen od grešnika i uzvišeniji od nebesa - 27koji ne treba da kao oni veliki svećenici danomice prinosi žrtve najprije za svoje grijehe, a onda za grijehe naroda. To on učini jednom prinijevši samoga sebe. 28Zakon doista postavi za velike svećenike ljude podložne slabosti, a riječ zakletve - nakon Zakona - Sina zauvijek usavršena.
Evanđelje: Mk 12,28-34
12 28Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: "Koja je zapovijed prva od sviju?" 29Isus odgovori: "Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. 30Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!" 31"Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih." 32Nato će mu pismoznanac: "Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. 33Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga - više je nego sve paljenice i žrtve." 34Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!" I nitko se više nije usuđivao pitati ga.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
31. nedjelja kroz godinu. Približavamo se kraju liturgijske godine.
Prvo čitanje uzeto iz Ponovljenog zakona predstavlja najstariji i najvažniji tekst u Starom Zavjetu. To je zapovijed koju je svaki Židov učio napamet i svaki dan ponavljao. Još i više: te riječi bile su ispisane na komadu pergamenta, savijenog u malu kutijicu, okruglog sjajnog izgleda, koju su muškarci Židovi kao ukras i podsjetnik nosili vezanu na čelu.
Nošenje je simbolično i praktično značilo: urezanost u srce i um najvažnije istine u Bibliji.
Te riječi su rasvjetljavale život i put osoba, obitelji i naroda. One su sačuvale da Božji narod, uza sve svoje nesreće od egipatskog višestoljetnog robovanja do babilonskog i asirskog sužanjstva, ostane iznutra čvrst u svojoj vjeri i nadi u Jahvu, koji ih po svojoj beskrajnoj dobroti izbavlja od svih neprijatelja.
Pripjevni psalam je molitva u ritmu pjesme, gdje je zahvalno spominjanje Boga i njegovih spasiteljskih zahvata. Izriče se iskustvo Boga kao hridi, pećine u kojoj je sigurna zaštita …
Svatko od nas u ovim riječima pronalazi vlastito uporište u Bogu. Još i više, mi kao pojedinci i zajednica Zdenca pozvani smo biti Božja hrid i zaštita osobama koje su izložene životnim vjetrometinama.
U skladu s tim, drugo čitanje iz poslanice Hebrejima govori nam o vječnom svećeniku koji je prinio samoga sebe Bogu; koji može do kraja spašavati one koji po njemu pristupaju k Bogu - uvijek živ da se za njih zauzima. Ovaj „koji po njemu pristupaju Bogu“ je za nas imperativ u najpoticajnijem smislu riječi. Mogućnost koju primamo pričešćujući se Njegovom riječju, tijelom i krvlju, daje nam milosnu svijest da budemo sve vrijeme u Njemu spojeni s Bogom, kraljem vječne slave.
Evanđelje nam donosi pametno pitanje jednog pismoznanca: „Koja je zapovijed najveća?“
Isus mu citira istu zapovijed koju nam danas donosi prvo čitanje. Uz bok ovoj stavlja ljubav prema bližnjemu. Sažima deset Božjih zapovijedi u ove dvije.
Pismoznanac zadovoljno potvrđuje slaganje s Isusovim tumačenjem i dodaje svoj komentar: „ Više je nego sve paljenice i žrtve."
Na što ga Isus, ugodno iznenađen njegovim ispravnim shvaćanjem i poletom poziva: "Nisi daleko od kraljevstva Božjega!". Drugim riječima, želi reći odličan si za biti moj učenik.
Pismoznanac je shvatio Isusovu poantu: osoba je ispred svih vjerskih obreda, služiti čovjeku na Božji način je vršiti volju Božju.
Ovo je potvrda i poticaj nama, misionarima milosrđa, da naša djela milosrđa budu ugodna Bogu i da spajaju primatelja s njegovim izvorom, Bogom od kojega svako dobro duše i tijela.
Božja blizina je izvor našim nadahnućima, koja nas stalno mijenjaju i potiču na nova djelovanja ljubavi prema Bogu i bližnjima.
S. Ljilja Lončar