Prvo čitanje:
Dj 2, 14.22-33
Bijaše nemoguće da grozota smrti njime ovlada.
Čitanje Djela apostolskih
Na dan Pedesetnice ustade Petar zajedno s jedanaestoricom, podiže glas i prozbori: »Židovi i svi što boravite u Jeruzalemu, ovo znajte i riječi mi poslušajte: Isusa Nazarećanina, čovjeka kojega Bog pred vama potvrdi silnim djelima, čudesima i znamenjima koja, kao što znate, po njemu učini među vama – njega, predana po odlučenu naumu i promislu Božjem, po rukama bezakonika razapeste i pogubiste. Ali Bog ga uskrisi oslobodivši ga grozote smrti jer ne bijaše moguće da ona njime ovlada. David doista za nj kaže: ’Gospodin mi je svagda pred očima jer mi je zdesna da ne posrnem. Stog mi se raduje srce i kliče jezik, pa i tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda. Pokazat ćeš mi stazu života, ispuniti me radošću lica svoga.’ Braćo, dopustite da vam otvoreno kažem: praotac je David umro, pokopan je i eno mu među nama groba sve do današnjeg dana. Ali kako je bio prorok i znao da mu se zakletvom zakle Bog plod utrobe njegove posaditi na prijestolje njegovo, unaprijed je vidio i navijestio uskrsnuće Kristovo: Nije ostavljen u podzemlju niti mu tijelo truleži ugleda. Toga Isusa uskrisi Bog! Svi smo mi tomu svjedoci. Desnicom dakle Božjom uzvišen, primio je od Oca obećanje, Duha Svetoga, i izlio ga kako i sami gledate i slušate.«
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam:
Ps 16, 1-2a.5.7-11
Pripjev:
Pokaži mi, Gospodine, stazu života!
Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem.
Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«
Gospodin mi je baština i čaša:
ti u ruci držiš moju sudbinu.
Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje
te me i noću srce opominje.
Gospodin mi je svagda pred očima
jer mi je zdesna da ne posrnem.
Stog mi se raduje srce i kliče duša,
pa i tijelo mi spokojno počiva.
Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju
ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.
Pokazat ćeš mi stazu života,
puninu radosti lica svoga,
sebi zdesna blaženstvo vječno.
Drugo čitanje:
1Pt 1, 17-21
Otkupljeni ste dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca bez mane.
Čitanje Prve poslanice svetoga Petra apostola
Ljubljeni: Ako Ocem nazivate njega koji nepristrano svakoga po djelu sudi, vrijeme svoga proputovanja proživite u bogobojaznosti. Ta znate da od svog ispraznog načina života, što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremenâ radi vas koji po njemu vjerujete u Boga koji ga uskrisi od mrtvih te mu dade slavu da vjera vaša i nada bude u Bogu.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje:
Lk 24, 13-35
Prepoznaše ga u lomljenju kruha.
Čitanje svetog Evanđelja po Luki
Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove Emaus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Razgovarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu jedan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu dogodilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu: »Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bijahu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako žene rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezumni i srca spora da vjerujete što god su proroci navijestili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protumači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se približe selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome: »Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestoricu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pripovjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
U spomen Velikoj majci Kaji Jularić
Isus u nepoznatom strancu. Dva učenika, iz proširene grupe Isusovih učenika, u nedjeljno popodne uputili su se u Emaus. Nepoznat nam je razlog njihova odvajanja od drugih učenika i prijatelja koji su ostali u Jeruzalemu. Znamo da su potreseni, tužni, zbunjeni i razočarani jer Isus nije ispunio njihova ljudska očekivanja; oslobođenje naroda od rimskog ropstva.
Pristiže ih nepoznati putnik i uključuje se u njihov razgovor s pitanjem: Što to razgovarate? Što je to što vas je toliko uznemirilo? Zapanjeni njegovim neznanjem o događaju koji je potresao sve stanovnike Jeruzalema, zastali su kao gromom pogođeni. Svoje čuđenje izrazili su protupitanjem: pa zar si ti jedina osoba koja ne zna što se ovih dana dogodilo. Nastavljaju opisivati Isusa: bio je prorok, silan na djelu i riječi, velik pred Bogom i svim narodom. Svoju nadu, da ćemo biti oslobođeni od rimskog jarma, u njega smo položili. Bili smo mu učenici i svugdje ga pratili kroz tri godine.
Već je treći dan od svega toga. Zbunjeni smo i vijestima nekih žena koje su u zoru išle na grob i nisu ga našle. Dočekao ih je anđeo i kazao im da je Isus živ. Neki naši (Petar i Ivan) otišli su provjeriti, našli su prazan grob ali njega nisu.
Isus pušta učenike da se „isprazne“. Tek sada u njima ima prostora za slušanje i pripremu za novo unutarnje prosvjetljenje i prepoznavanje Božjeg prsta u izvanjskim događanjima.
O bezumni i srca spora da vjerujete. Ljubiti Boga svim umom svojim i svim srcem svojim osposobljava nas da u svim vanjskim događajima vidimo Božje vodstvo i da je on jedini Gospodin i Gospodar ljudske povijesti u koju se uklapaju osobne sudbine.
Isus im tumači sve tekstove u Bibliji koji se odnose na Njega i Njegovo poslanje. To je prvi dio mise; služba riječi Božje koja nas priprema za drugi dio: molitva blagoslova, (pretvorba) i lomljenje i davanje kruha, pričešćivanje. Prvi dio je vremenski potrajao puno više od drugog dijela. Sve dok se srce nije zapalilo i razgorjelo.
Kad su se primakli selu učenici svojom upornošću zaustavljaju nepoznata prijatelja. Oni s njim dijele što imaju za večeru. Iskazuju mu milosrđe. Oni su velikodušni s nepoznatim strancem koji im se otkriva u svojoj molitvi blagoslova i lomljenju kruha za njih.
Oni Isusu daju što imaju, kruh sa svoga stola. Isus taj njihov kruh pretvara u sebe i sobom ih pričešćuje. Duh im je otvorio oči srca kojim su prepoznali u strancu Isusa Uskrslog.
U svijetlu ovog evanđelja želim pohvaliti vjeru Kaje Jularić, Ivine mame. Ona je u nepoznatim Zdenčanima prepoznavala Isusa i uvijek dijelila svoj kruh za obiteljskim stolom sa svima nama. Davala najbolje od onoga što su imali. Sebi su uskraćivali kako bi nahranili grupe koje su se izmjenjivale u Zdencu. Bila je omiljela baka djeci iz Zdenčevih obitelji. Brinula se dan-noć o sigurnosti naše kuće. Njena kuća jest svratište kroz punih sedam godina svima nama. Njezina dobrota bila je i ostala obilje blagoslova, koje nas potiče na velikodušno predanje Bogu u svim okolnostima služeći mu samozatajno.
Majka Kaja ugradila je svojih zadnjih sedam godina u Isusov Zdenac Milosrđa. Svojom molitvom ostat ćemo vječno povezani s njom.
Pokoj vječni daruj joj Gospodine,
Svjetlost vječna svijetlila njoj.
s. Ljilja Lončar
Misionarka Milosrđa
Poticaj na razmatranje inicirala je s. Ljilja Lončar
Isus je pješačio nekoliko sati s dva učenika.
Razgovarali su, zastajkivali i gledali se međusobno ali nisu ni po čemu vidjeli da je to Isus. Jeli to moguće? Na njemu nije bilo sjaja uskrsnuća, a niti ništa od onog prije poznatog Učitelja? U čemu je bio drugačiji?
Isus se nakon Uskrsnuća objavljuje nekoliko puta ali ga ne prepoznaju na prvu jer je "preobražen" i drugačiji nego onaj kojeg su poznavali. Ali on prvi prilazi učenicima na putu, tako i nas prati na našem putu, u svakodnevnici. Ne nameće se, kada i ako zapodjenemo razgovor s njime i ako mu govorimo o onome što nas muči, što nas je razočaralo, on će nam se polako otkrivati i tumačiti nam Pisma. On želi našu vjeru i otvorenost i da ga pozovemo k sebi. Ako treba da navaljujemo da se svrati k nama i onda će nam se u punini otkriti, osnažiti nas za daljnji put i svjedočenje. Mirjana Iličić
Čovjek bez vjere je kao siroče. I ova dva učenika su proživljavala nekad naše strahove, sumnje... Isus je s njima, nisu ga prepoznali. Gledali se međusobno, s nevjericom.
U vjeri bez strahova ljubimo Boga! I kad je vidljiv i nevidljiv! Ako sam dobro uočila, ne znam....
Preslika nas mnogih i danas... toliko svjedočanstava gdje je Isus dokazao da je živ, a mi slijepi i dalje. Sanja Horvat
Isus je bio u punini ,svet. Učenici kad su primili Duha Svetoga vidjeli su ga novim pogledom. Kako sam Isus kaže za njih.. Malo vjerni i tvrda srca. Tako malo, a opet "puno" treba nam vidjeti Isusa. Dubravka Križanac
Učenici putuju prema Emausu, znaci udaljavaju se od Jeruzalema sto znaci da idu u krivom smjeru, idu krivim putem. Ne idu prema Bogu, nego se udaljavaju od njega. Udaljavati se znači imati zatvoreno srce koje ne vidi i ne prepoznaje, srce koje nema iskustvo živoga Boga, možda i biti zaslijepljenim nekim grijehom - zato Isusa i nazivaju strancem, zato ga ne prepoznaju. Iako su pod dojmom svih događaja koji su se dogodili i razgovaraju o njima, oni ipak ostaju izvan svega i odlaze. Ali ono lijepo u ovom evanđelju je to što Isus ide zajedno s tim učenicima, on hoda s njima po tom krivom putu kako bi ih vratio k sebi. To je ljepota Isusa i po meni ovog evanđelja.
Isusova ljubav prema čovjeku. Ivana Šimić
Uskrsli Krist je isti, ali istovremeno drugačiji, On je uvijek uz nas, ali ga naše oči nisu u stanju uvijek prepoznati, tek u posebnom osobnom trenutku susreta s Njim mi možemo shvatiti da je to On i da je oduvijek bio On, naša nutrina se mora promijeniti, Pismo i njegovo tumačenje mora nam zapaliti srce..., moramo htjeti da ostane s nama i da budemo zajedno s Njim za stolom.., da nam On da kruh života... Marijana Sloup
U evanđelju stoji da bijaše uskraćeno njihovim ocima prepoznati Ga, a isto tako da su im se otvorile oci nakon sto je Isus razlomio kruh. Razmišljam o tom dijelu kao bitnom za prosudbu je li to što Ga nisu prepoznali bila Božja želja, kao i trenutak kad su Ga prepoznali.
Da su Isusa odmah prepoznali, mi bismo bili uskraćeni za ovaj predivan odlomak evanđelja i za pouku koju nam pruža. Na njihovom putu Isus je bio Učitelj i svjedok, a sve su shvatili kada su im se otvorile oči, ali to je njihovo srce slutilo i prije nego što su Ga otkrili jer su htjeli da ostane s njima. Branka Cvitanović
Kad se srca zavuku u tugu i sunce potamni, i vjera posustane, sve izgubi smisao. Ali ljubav je pozvala tog posebnog stranca da prenoći s njima ... Danijela B.
Nisu ga mogli prepoznati jer su i dalje bili zarobljeni zemaljskim. Nisu mogli vidjeti Isusa, jer su ''znali'' i vjerovali da je umro. Teško se otkinuti od materijalnog svijeta koji nas okružuje... Kada bi smo bar htjeli ili znali u svakom živom čovjeku prvo prepoznati da je stvoren na sliku Božju, kada bismo u svakom čovjeku pokušali naći put, to jest priliku za susret s Bogom, kada bismo mogli svakog čovjeka prvo percipirati kao biće rođeno za vječnost... vjerujem da bismo lakše susretali Isusa na svakom koraku... Siniša Vučur
Hvala Ti ljubljeni moj Isuse što mi se opet i opet ukazuješ na mojim putevima u Emause, što me ljubiš i nikad od mene ne odustaješ, što me zoveš po imenu i vraćaš na ramenima k Sebi. Hvala Ti Uskrsli na daru naših uskrsnuća, jer često " umiremo" i bez Tebe ne bi oživjeli. Hvala Ti Ljubavi Raspeta i za nas Uskrsla što nas bezuvjetno ljubiš. Takve kakvi smo. Snježana Tišljarić
Isus je bio isti ! Na žalost i učenici su ostali isti, slijepi kao i prije Isusovog uskrsnuća!
Dragica Mutapčić
Trebao je vrijeme da u njima probudi izgubljenu nadu. Bili su potonuli zbog slabe vjere. Kad su progledali srcem jer ih je dodirnuo sve je postalo jasno. Željko Bešlić
Drugačiji po izgledu sasvim sigurno. Ljudske oči ga nisu prepoznale.
Bio je drugačiji i od njihovog načina razmišljanja - to ih je i privuklo. Razgovor je dugo trajao dok se nije smračilo. Bio je drugačiji i u tumačenju Pisma - otkrio im je značenje tekstova za koje su bili uvjereni da ih dobro poznaju. Bio je drugačiji i u emocijama - nije Ga poljuljalo njihovo razočaranje, štoviše, zarazio ih je novom nadom. Bio je drugačiji jer za razliku od njih nije napuštao bojište nego okupljao suradnike. Suzana Đipalo