Prvo čitanje: Izl 17,3-7
17 3Ali je narod žeđao za vodom, pa je mrmljao na Mojsija i govorio: “Zašto si nas iz Egipta izveo? Zar da nas žeđom pomoriš, nas, našu djecu i našu stoku?” 4"Što ću s ovim narodom!" - zazivao je Mojsije Jahvu. "Još malo pa će me kamenovati." 5"Istupi pred narod!" - rekne Jahve Mojsiju. "Uzmi sa sobom nekoliko izraelskih starješina; uzmi u ruku štap kojim si udario Rijeku i pođi. 6A ja ću stajati pred tobom ondje, na pećini na Horebu. Udari po pećini: iz nje će poteći voda, pa neka se narod napije.” Mojsije učini tako naočigled izraelskih starješina. 7Mjesto prozovu Masa i Meriba, zbog toga što su se Izraelci prepirali i kušali Jahvu govoreći: “Je li Jahve među nama ili nije?”
Pripjevni psalam: Ps 95,1-2.6-9
95 1Dođite, kličimo Jahvi,
uzvikujmo Hridi, Spasitelju svome!
2Pred lice mu stupimo s hvalama,
kličimo mu u pjesmama!
6Dođite, prignimo koljena i padnimo nice,
poklonimo se Jahvi koji nas stvori!
7Jer on je Bog naš, a mi narod paše njegove,
ovce što on ih čuva.
O, da danas glas mu poslušate:
8“Ne budite srca tvrda kao u Meribi,
kao u dan Mase u pustinji!
9gdje me iskušavahu očevi vaši
premda vidješe djela moja.
Drugo čitanje: Rim 5,1-2.5-8
5 1Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu. 2Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje. 5Nada pak ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po Duhu Svetom koji nam je dan! 6Doista, dok mi još bijasmo nemoćni, Krist je, već u to vrijeme, za nas bezbožnike umro. 7Zbilja, jedva bi tko za pravedna umro; možda bi se za dobra tko i odvažio umrijeti. 8A Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije.
Evanđelje: Iv 4,5-42
4 5Dođe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu. 6Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura. 7Dođe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!" 8Njegovi učenici bijahu otišli u grad kupiti hrane. 9Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima. 10Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: `Daj mi piti`, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive." 11Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni čime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa? 12Zar si ti možda veći od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?" 13Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet će ožednjeti. 14A tko bude pio vode koju ću mu ja dati, ne, neće ožednjeti nikada: voda koju ću mu ja dati postat će u njemu izvorom vode koja struji u život vječni." 15Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeđam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaćati." 16Nato joj on reče: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo." 17Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: `Nemam muža!` 18Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla." 19Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok. 20Naši su se očevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati." 21A Isus joj reče: "Vjeruj mi, ženo, dolazi čas kad se nećete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. 22Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova. 23Ali dolazi čas - sada je! - kad će se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac. 24Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju." 25Kaže mu žena: "Znam da ima doći Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on dođe, objavit će nam sve." 26Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!" 27Uto dođu njegovi učenici pa se začude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?" 28Žena ostavi svoj krčag pa ode u grad i reče ljudima: 29"Dođite da vidite čovjeka koji mi je kazao sve što sam počinila. Da to nije Krist?" 30Oni iziđu iz grada te se upute k njemu. 31Učenici ga dotle nudili: "Učitelju, jedi!" 32A on im reče: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete." 33Učenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?" 34Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo. 35Ne govorite li vi: `Još četiri mjeseca i evo žetve?` Gle, kažem vam, podignite oči svoje i pogledajte polja: već se bjelasaju za žetvu. 36Žetelac već prima plaću, sabire plod za vječni život da se sijač i žetelac zajedno raduju. 37Tu se obistinjuje izreka: `Jedan sije, drugi žanje.` 38Ja vas poslah žeti ono oko čega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov." 39Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog riječi žene koja je svjedočila: "Kazao mi je sve što sam počinila." 40Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana. 41Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove riječi 42pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo čuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Zdenčani, po današnjem evanđelju Zdenac je dobio ime. Susret Isusa i Samarijanke na Jakovljevu Zdencu korijen je Zdenca Milosrđa. Ovo je tekst nadahnuća za sve članove Zdenca Milosrđa. Pokrenuti tim iskustvom i svojim vlastitim, dovodimo druge Isusu, da on promijeni njihov život.
Susret s Isusom bitno je preusmjerio životni put Samarijanke. Kroz razgovor na Zdencu osobno se suočila s istinom, zainteresirala se za vječne vrijednosti, život u punini, za živu vodu koja struji u život vječni. Osjeća se prihvaćenom i vrijednom, prihvaća Isusov način razmišljanja i postupanja. Otvara joj se novi horizont života. Ostavlja svoj krčag koji simbolizira njen stari način života, te odlazi pozvati druge da dođu na zdenac gdje će susresti Isusa. To iskustvo bezuvjetne ljubavi, čini je misionarkom Božjeg milosrđa. Po njezinom pozivu čitav se grad uputio ususret Isusu.
Razgovor između Isusa i Samarijanke na Jakovljevom zdencu ruši naše uske obzore i pobuđuje u nama "želju za većim" od površnih stvari kojima se svakodnevno zaokupljamo. Vodu se može promatrati kao vodu i stvari kao stvari, i dalje ne razmišljati. Tako se prolazi kroz život, ako li već ne kroz smrt.
No čežnja vidi i čuje više od toga. To "više" je često neugodno, jer postavlja pitanje kako živim i kako stojim pred Bogom i pred samom sobom. Ako sebi dopustim pitanje o "živoj vodi", postajem svjesna što mi uistinu nedostaje. Samaritanka, koja je imala pet muževa, nije zapravo imala mnogo od života. Ako neobvezno očijukamo sa životom, nikada nismo istinski živjeli.
Život u punini povezan je s vjerom, jer samo onaj koji zna čemu i komu se klanja, ne treba uvijek novu hranu da bi preživljavao svoje dane i noći. Vjera je hrana koja nas čini sitima. Suočavajući se s vlastitom žeđi za životom, Samarijanka je zadobila spoznaju o samoj sebi i spoznaju o Bogu.
Isus obećava ženi "vodu živu". Ta voda koju on može dati, postat će u srcu čovjeka koji vjeruje "izvorom vode koja struji u život vječni." Voda koja poklanja život vječni.
Za ono što je u ovom izvještaju zapakirano u živi razgovor, u stvarnome je životu često potrebno sve vrijeme koje čovjek ima na raspolaganju.
Zdenčani, Isus nas ohrabruje i poziva da vjerujemo. Objašnjava nam da se Bogu treba klanjati „u duhu i istini“, tako naše srce postaje preobraženo, „novo“. Mi postajemo promijenjeni i po Duhu Svetom ispunjeni ljubavlju. Klanjajmo mu se u našemu srcu, gdje je On na tajanstven način prisutan.
Što je življa naša vjera, tim više ona postaje snagom života, koja obnavlja naša srca.
Izručimo život pravom i jedinom Bogu.