Prvo čitanje: Mudr 7, 7-11
Ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s mudrošću.
Čitanje Knjige Mudrosti
Pomolih se i razbor dobih;
zavapih i primih duh mudrosti.
Zavoljeh je više nego žezla i prijestolja
i ništa ne cijenih bogatstvo u usporedbi s njom.
Nisam je htio uspoređivati ni s draguljima,
jer je sve zlato pred njom kao malo pijeska,
a srebro je prema njoj kao blato.
Ljubio sam je više od zdravlja i ljepote
i zavolio više od svjetlosti,
jer njezin sjaj bez prestanka svijetli.
A s njome su mi došla sva dobra
i od ruku njezinih blago nebrojeno.
Riječ Gospodnja.
Otpjevni psalam: Ps 90, 12-17
Pripjev:
Nasiti nas smilovanjem svojim da kličemo!
Nauči nas dane naše brojiti
da steknemo mudro srce.
Vrati se k nama, Gospodine! Ta dokle ćeš?
Milostiv budi slugama svojim!
Jutrom nas nasiti smilovanjem svojim
da kličemo i da se veselimo u sve dane!
Obraduj nas za dane kad si nas šibao,
za ljeta kad smo stradali!
Neka se na slugama tvojim pokaže djelo tvoje
i tvoja slava na djeci njihovoj!
Dobrota Gospodina, Boga našega, nek bude nad nama!
Daj da nam uspije djelo naših ruku,
djelo ruku naših nek uspije!
Drugo čitanje: Heb 4, 12-13
Riječ Božja prosuđuje nakane i misli srca.
Čitanje Poslanice Hebrejima
Živa je riječ Božja i djelotvorna; oštrija je od svakoga dvosjekla mača; prodire dotle da dijeli dušu i duh, zglobove i moždinu te prosuđuje nakane i misli srca. Nema stvorenja njoj skrivena. Sve je, naprotiv, golo i razgoljeno očima Onoga komu nam je dati račun.
Riječ Gospodnja.
Evanđelje: Mk 10, 17-30
Što imaš, prodaj i idi za mnom!
Čitanje svetog Evanđelja po Marku
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
On mu odgovori: »Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.« Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: »Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.« On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.
Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: »Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!« Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: »Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje! Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.«
Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: »Pa tko se onda može spasiti?« Isus upre u njih pogled i reče: »Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!«
Petar mu poče govoriti: »Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.« Reče Isus: »Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja, a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.«
Riječ Gospodnja.
Za duhovnu izgradnju Zdenčana
Tko nalazi mudrost, nalazi život. Mudrost je savršena. Mudrost je Božji dar koji nam omogućava izabirati dobro koje vodi u puninu života. Do mudrosti dolazimo uzdizanjem duha u Božje visine.
Što učiniti da to i postignemo? Napuštanjem ovozemaljskih kriterija, dragocjenosti, dobara ovoga svijeta i prepustiti se nadahnućima. Ali i dobra ovoga svijeta njen su plod, a ona je odraz njezina Genija.
Tek usvajanjem Mudrosti čovjek se na pravi način otvara i približava dobrima ovoga svijeta. Toga je bio svjestan i Salomon.
Krist nam daje sve: sva dobra svijeta, ali traži od nas i življenje zapovijedi... A opet nismo zadovoljni, tražimo... Želimo čuti je li život koji živimo pravi ili nije? Isus nam i odgovara, savršeno jasno, ali nismo u stanju podnijeti istinu.
Zdenčani, što nam je činiti? Ljubav prema Bogu i čovjeku. Vršimo Božje zapovijedi korektno. Isus to prihvaća i traži još…. Pita nas da li je moguće da netko vrši volju Božju, a nemiran je. Je li to sveti nemir? Nemir koji se javlja ne kad je učinjeno nešto što ne valja, nego se javlja zato što nešto nije učinjeno!
„Jedno ti nedostaje!“, kaže Isus. Od svega se treba znati distancirati i sve podijeliti s ljudima oko nas – i vrijeme, zdravlje, talente… moći se odlijepiti od svega da bi bili slobodni, a da siromasi dobiju ono neophodno. Radost je u vršenju zapovijedi, a ne u nagradi koja se dobiva.
Neka nam vršenje zapovijedi bude izvor na kojem ćemo se napajati Božjom ljubavi. Gospodin ne daje da bi oduzeo. I kad se sve ostavi, život nam se ispunja pravim odnosima i daje nam više nego možemo zamisliti.
Ići za Isusom je umnažanje života, ostaviti sve da bi se sve i primilo, kvalitetnije i bogatije.
N.M.
Dvadeset i osma nedjelja kroz godinu koncentrira se na objašnjenje mudrosti u životu.
Prvo čitanje je svjedočenje o podrijetlu mudrosti i načinu dobivanja, uvjetima koje treba ispuniti za primanje dara mudrosti. Opisuje osjećaje i odnos osobe prema mudrosti. Molitva je koja prethodi razboru, a VAPAJ dobiva duh mudrosti. Duh se nastanjuje u onome koji vapi.
Sva dobra ovog svijeta nisu ništa u usporedbi sa duhom mudrosti. Posebno izražava zaljubljenost u duha mudrosti. Sva blaga ovog svijeta, prijestolja, pa i samo zdravlje ništa nije pred tim darom. Sveti pisac zaključuje da su mu sva blaga i dobra nebrojena došla od ruku mudrosti. Ta dobra nisu ovozemaljske naravi. On sam postao je Božji mudrac koji riječju i primjerom uprisutnjuje samog Boga, izvor i počelo vječne mudrosti.
Za nas kršćane, i još više misionare, ovo čitanje pokazuje nam što trebamo vapiti Bogu. Mudrost Božja koja nam je u pozivu dana kao sjeme želje i odluke: posvetiti se provodeći u djela milosrđa Njegovu Riječ. Bog bogat milosrđem nastanio se u srcima našim i učinio nas sebi sličnima čisteći nas od sebičnosti naše. Neprekidni tihi vapaj Zdenčana je: ISPUNI ME SOBOM, O BOŽE SVETI, BOŽE SVEMOGUĆI, MILOSRDNI BOŽE. Ništa od Tebe ne tražim, ni zlato, ni zdravlje; bogatstvo i slavu daj drugima, a meni sebe daj i to mi je dosta.
Zauzmi moje unutarnje prostore, nastani se u mislima mojim, plamen ljubavi tvoje u srcu mi gori, hod moj neka je snagom Tvojom, vjera moja gleda djelovanje Tvoje. Naših dvadeset minuta s Bogom lice u lice ispuni vapajem za Njim samim. Ne gubimo vrijeme u molitvi tražeći prolazna dobra, već Njega samoga.
Riječ Njegova živa je i djelotvorna. Čitajući je i ponavljajući preko dana rečenicu koja me se dojmila, davat će ti jasnoću i žar za prionuti uz blagost i poniznost, što je preduvjet da Duh Sveti u tebi oblikuje NOVOG ČOVJEKA koji je izraz Božjeg milosrdnog srca u svim okolnostima i svim prigodama.
Evanđelje nam opisuje mladića i njegovo „uredno“ vršenje svih zapovjedi. Isus ga je zavolio i pozvao ga da sve proda i dade siromasima, a zatim da pođe s Njim i da bude kao On. Ovaj se rastužio i otišao. Isus je također ostao tužan. Rastužila ga je navezanost na ovozemaljska bogatstva koju je ovaj mladić imao. Računica kojom se preračunao.
Isus mu je davao sebe i evanđelje. Time bi uz progonstva, dobio stostruko sve vrste bogatstva: kuće, braće i sestara, majki i djece i polja. Bio bi vječan, a smrt bi mu bila dobitak. Navezanost na „razboritost“ kojom prosuđuju „dobri kršćani“, koji sve zapovjedi vrše i pobožno žive, sprečava BITI ISUSOV, koji ide dalje i želi samo jedno:
„MOJA JE HRANA VRŠITI VOLJU OČEVU I DOVRŠITI DJELO NJEGOVO“. Vježba je to vjere i ljubavi svaki dan u malim stvarima, u običnim navikama postavljanja u svoj dnevni raspored što hoću i mogu i što nije za mene.
Bože sačuvaj da bi se ovako nešto dogodilo bilo kome od nas Zdenčana.
U srcu svome i misli svojoj imamo jeku i sliku Isusova pogleda i riječi: dođi i budi sa mnom. Učinit ću te MISIONAROM BOŽJEG MILOSRĐA.
Evo me Isuse. Jedan dan u dvorima Tvojim bolji je od tisuću drugih.
S. Ljilja Lončar